Lektira “Evgenij Onjegin” remek-djelo je ruskog pjesnika Aleksandra Sergejeviča Puškina. Ovaj roman u stihovima, napisan početkom 19. stoljeća, prati život mladog plemića Evgenija Onjegina i njegove odnose s prijateljima, obitelji i ljubavnim interesima.
Bogat lirskim opisima i dubokim uvidima u ljudsku psihu, ovaj klasik ruske književnosti i danas očarava čitatelje svojom ljepotom i slojevitošću. Upoznajte fascinantni svijet Evgenija Onjegina i zajedno s njim proživite emotivne uspone i padove na stranicama ovog nezaboravnog djela.
Roman “Evgenij Onjegin” Aleksandra Puškina jedno je od najznačajnijih djela ruske književnosti 19. stoljeća. Ovo satirično djelo u stihovima nastajalo je gotovo osam godina, dok je Puškin bio u izgnanstvu.
Aleksandar Sergejevič Puškin bio je istaknuti ruski pjesnik, dramatičar i prozaist čija su djela imala ogroman utjecaj na razvoj ruske literature. Smatra se utemeljiteljem moderne ruske književnosti. Puškinovo stvaralaštvo obuhvaća širok raspon tema i žanrova, od lirske poezije do povijesnih drama i proza. Njegov jedinstveni stil odlikuje se iznimnom ljepotom jezika, dubokim psihološkim uvidima i vještim portretiranjem likova.
Puškinova najpoznatija djela uključuju:
Unatoč relativno kratkom životnom vijeku (1799.-1837.), Puškin je ostavio neizbrisiv trag u ruskoj i svjetskoj književnosti.
“Evgenij Onjegin” pripada epsko-lirskom žanru, spajajući elemente epske priče o životu glavnog junaka s lirskim odlomcima punim emocija i razmišljanja. Ovo djelo smatra se romanom u stihovima zbog svoje posebne forme.
Specifičnosti žanra i vrste očituju se u:
Aspekt | Opis |
---|---|
Forma | Roman je napisan u tzv. onjeginskoj strofi od 14 stihova |
Stih | Stihovi su pisani četverostopnim jambom |
Liričnost | Brojni lirski odlomci izražavaju intimne misli i osjećaje likova |
Pripovjednost | Pratimo priču o Onjeginovu životu, odnosima i potragom za srećom |
Kombinirajući lirsku emotivnost i epsku narativnost unutar stihovane forme, Puškin stvara jedinstveno književno djelo koje nadilazi uobičajene žanrovske okvire. Ovaj eksperimentalni pristup čini “Evgenija Onjegina” jednim od prvih modernih romana europske književnosti.
Radnja romana “Evgenij Onjegin” odvija se na različitim lokacijama u Rusiji početkom 19. stoljeća. Glavni junak Evgenij Onjegin, mladi plemić, kreće se između mondenog života Sankt-Peterburga i mirnog seoskog okruženja na imanju svog ujaka koje je naslijedio[1][2][3].
Sankt-Peterburg, kao prijestolnica Ruskog Carstva, predstavlja središte društvenog života više klase. Onjegin tu vodi život tipičnog dendija, posjećujući balove, kazališta i salone. S druge strane, na selu dolazi do izražaja drugačija atmosfera, obilježena jednostavnošću i bliskošću s prirodom[1][3].
Ova dva kontrastna okruženja služe kao pozornica za razvoj odnosa između likova i pružaju uvid u različite aspekte ruskog društva tog vremena:
Vremenski okvir radnje smješten je u period od Napoleonovog pada do pobune dekabrista u Rusiji, obuhvaćajući razdoblje od 1812. do 1825. godine[2][3]. Puškin kroz djelo daje sliku društveno-političkih previranja specifičnih za to razdoblje, čineći “Evgenija Onjegina” ne samo ljubavnom pričom, već i vrijednim dokumentom jednog važnog perioda ruske povijesti.
Roman “Evgenij Onjegin” A. S. Puškina obuhvaća širok spektar tema koje daju dublji uvid u rusko društvo i ljudsku psihu početkom 19. stoljeća. Glavna i sporedne teme djela isprepliću se stvarajući bogatu i slojevitu priču o ljubavi, prijateljstvu i potrazi za životnim smislom.
Glavna tema romana “Evgenij Onjegin” je život i ljubavna priča glavnog lika Evgenija:
Kroz ljubavnu priču romana, Puškin istražuje kompleksnost ljudskih emocija, nestalnost osjećaja i propuštene prilike koje život donosi.
Uz glavnu ljubavnu priču, “Evgenij Onjegin” obuhvaća i nekoliko značajnih sporednih tema:
Središnja ideja romana “Evgenij Onjegin” je prikaz “suvišnog čovjeka” – talentiranog i obrazovanog pojedinca koji se ne uspijeva uklopiti u društvo i pronaći životni smisao.
Kroz lik Onjegina, Puškin prikazuje:
Djelo također prenosi ideju o važnosti iskrenosti i izražavanja osjećaja. Tatjanina otvorena ljubavna izjava Onjeginu predstavlja iskrenost i hrabrost, dok njegovo odbijanje odražava strah i nesigurnost.
Puškin koristi brojne motive i simbole kako bi dodatno naglasio i produbio teme djela:
Motiv/Simbol | Značenje |
---|---|
Putovanje | Potraga za životnim smislom i samospoznajom |
Pismo | Iskrenost osjećaja i ranjivost likova |
Dvoboj | Kobne posljedice ponosa i nedostatka komunikacije |
Godišnja doba | Prolaznost vremena i promjene u životima likova |
San | Podsvjesne želje i strahovi likova |
Ovi motivi i simboli pojavljuju se tijekom romana, pružajući dodatne slojeve značenja i omogućujući dublje razumijevanje unutarnjih svjetova likova i središnjih tema djela.
“Evgenij Onjegin” je remek-djelo ruskog pjesnika Aleksandra Puškina, napisano u obliku romana u stihovima. Svojom jedinstvenom kompozicijom i stilom pisanja, djelo se ističe kao jedno od najznačajnijih ostvarenja ruske književnosti 19. stoljeća.
Roman započinje opisom života glavnog lika, mladog plemića Evgenija Onjegina, koji dane provodi u mondenom Sankt Peterburgu. Upoznajemo i njegovog najboljeg prijatelja Vladimira Ljenskog, pjesnika zaljubljenog u mladu Olgu Larinu. Puškin vješto gradi likove i njihove odnose, postavljajući temelje za daljnji razvoj radnje.
Lik | Opis |
---|---|
Evgenij Onjegin | Mladi plemić, obrazovan i inteligentan, ali razočaran životom |
Vladimir Ljenski | Onjeginov najbolji prijatelj, pjesnik i idealist |
Olga Larina | Mlada i lijepa djevojka, Ljenskog ljubav |
Zaplet se razvija kada Onjegin upoznaje Olginu stariju sestru Tatjanu Larinu. Tatjana se zaljubljuje u Onjegina i piše mu pismo u kojem izražava svoje osjećaje. Međutim, Onjegin odbija njenu ljubav, smatrajući je nezrelom i nepromišljenom. Razočarana i povrijeđena, Tatjana se povlači u sebe.
Istovremeno, odnos između Onjegina i Ljenskog se pogoršava zbog nesporazuma i ljubomore. Njihov sukob kulminira dvobojem u kojem Onjegin ubija Ljenskog, što dovodi do dubokog kajanja i preispitivanja vlastitih postupaka.
Godina prolazi, a Onjegin, izmučen grižnjom savjesti i dosadom, odlučuje napustiti Sankt Peterburg i otputovati Rusijom. Na svom putovanju susreće Tatjanu, sada udanu za uglednog generala. Onjegin shvaća da je zapravo zaljubljen u nju i pokušava osvojiti njenu ljubav, no Tatjana, iako i dalje gaji osjećaje prema njemu, odlučuje ostati vjerna svom suprugu.
Ovaj emotivni vrhunac romana otkriva dubinu likova i složenost njihovih odnosa, istražujući teme ljubavi, časti i odanosti.
U raspletu romana, Onjegin ostaje sam sa svojim mislima i kajanjem. Shvaća da je svojom ohološću i nesmotrenošću izgubio ljubav i prijateljstvo. Tatjana, s druge strane, pronalazi mir i ispunjenje u svom braku, ostajući vjerna svojim principima unatoč iskušenju.
Puškin kroz rasplet prikazuje posljedice životnih odluka i važnost osobnog integriteta. Likovi su suočeni s vlastitim izborima i moraju prihvatiti odgovornost za svoje postupke.
“Evgenij Onjegin” završava otvoreno, ostavljajući čitatelju da promišlja o sudbinama likova i poukama koje nose njihove priče. Kroz maestralno isprepletanje lirskih i epskih elemenata, Puškin stvara djelo koje nadilazi vrijeme i govori o univerzalnim temama ljubavi, prijateljstva, žaljenja i samospoznaje.
Ovaj roman u stihovima ostaje trajno svjedočanstvo Puškinove književne genijalnosti i njegov utjecaj na rusku i svjetsku književnost neizmjeran je. “Evgenij Onjegin” poziva čitatelje da preispitaju vlastite životne odluke i vrijednosti, pružajući uvijek aktualnu poruku o važnosti istinskih osjećaja i osobnog rasta.
Autor i vrsta djela: “Evgenij Onjegin” je roman u stihovima koji se sastoji od 8 poglavlja (originalno 9, ali jedno je cenzurirano i spaljeno) i 5600 stihova. Aleksandar Sergejevič Puškin, istaknuti ruski pjesnik, pisao ga je gotovo 8 godina[2][3]. Ovo remek-djelo spaja elemente epske priče s lirskim odlomcima, stvarajući jedinstveno književno ostvarenje.
Radnja: Priča prati život Evgenija Onjegina, mladog plemića iz Sankt-Peterburga. Nezadovoljan monotonim životom ispunjenim balovima i zabavama, Onjegin nasleđuje imanje svog ujaka i seli se na selo[1][2]. Tamo se sprijatelji s mladim pjesnikom Vladimirom Lenskim, preko kojeg upoznaje njegove vjerenicu Olgu Larinu i njenu sestru Tatjanu[3].
Ključni momenti radnje uključuju:
Kroz ove događaje, Puškin istražuje teme ljubavi, prijateljstva, razočarenja i potrage za životnim smislom unutar konteksta ruskog društva početkom 19. stoljeća.
Puškinov epski roman “Evgenij Onjegin” slijedi život mladog ruskog plemića kroz niz ključnih događaja. Priča započinje upoznavanjem s Onjeginovim raskošnim i rastrošnim životom u Sankt-Peterburgu, gdje se zabavlja na plesovima do ranih jutarnjih sati.
Nakon što je naslijedio imanje svog ujaka, Onjegin se seli na selo. Tamo se sprijatelji s mladim pjesnikom Vladimirom Lenskim, koji ga upoznaje s obitelji Larin – uključujući dvije sestre, Tatjanu i Olgu. Tatjana se zaljubi u Onjegina na prvi pogled i piše mu strastveno pismo izražavajući svoje osjećaje:
Međutim, Onjegin odbija njenu ljubav, smatrajući da nije spreman za miran obiteljski život. Osjećajući se poniženom i slomljenog srca, Tatjana se povlači u sebe.
Vrhunac romana događa se na proslavi Tatjaninog imendana, gdje su pozvani i Lenski i Onjegin. Onjegin, u pokušaju da izazove ljubomoru svog prijatelja Lenskog, počinje koketirati s Olgom. Ovaj postupak dovodi do fatalnog dvoboja između dvojice muškaraca:
Događaj | Posljedica |
---|---|
Onjegin koketira s Olgom | Lenski izaziva Onjegina na dvoboj |
Dvoboj između Onjegina i Lenskog | Lenski gubi život, Onjegin odlazi u izgnanstvo |
Puškin vješto isprepliće ove ključne događaje, stvarajući napetu i emotivno nabijenu priču o ljubavi, prijateljstvu i posljedicama životnih izbora. Svaki preokret u radnji otkriva nove slojeve likova i vodi čitatelja kroz vrtlog osjećaja i moralnih dilema s kojima se suočavaju junaci romana.
Puškinovo remek-djelo “Evgenij Onjegin” obiluje nezaboravnim likovima koji otkrivaju slojevitost ljudske psihe. Kroz njihove odnose i sudbine, autor stvara bogatu sliku ruskog društva početkom 19. stoljeća.
Lik | Opis |
---|---|
Onjeginov ujak | Bogati zemljoposjednik čijom smrću Onjegin nasljeđuje imanje |
Knez Gremin | Tatjanin suprug, stariji i dostojanstven plemić |
Tatjanina majka | Brižna, ali konvencionalna žena koja potiče kćer na udaju |
Zarecki | Onjeginov poznanik iz Sankt-Peterburga, utjelovljenje ispraznosti visokog društva |
Složeni odnosi između likova čine srž radnje “Evgenija Onjegina”:
Kroz ove isprepletene odnose, Puškin stvara živopisnu fresku ljudskih sudbina, emocija i moralnih dilema, dajući “Evgeniju Onjeginu” univerzalnu i bezvremensku vrijednost.
Roman “Evgenije Onjegin” odlikuje se jedinstvenim stilom i jezikom koji ga izdvajaju u ruskoj književnosti. Puškin koristi raznolike stilske figure i narativne tehnike kako bi stvorio bogatu i slojevitu atmosferu djela.
Puškin u “Evgeniju Onjeginu” vješto koristi brojne stilske figure i izražajna sredstva kako bi osnažio priču i prenio emocije likova:
Ove figure obogaćuju tekst, pružajući čitatelju dublje razumijevanje unutarnjeg svijeta likova i autorovih poruka.
Puškin u romanu primjenjuje raznovrsne narativne tehnike koje pridonose dinamici i zanimljivosti pripovijedanja:
Tehnika | Opis | Primjer |
---|---|---|
Pripovijedanje u stihovima | Umjesto proze, Puškin koristi stihove organizirane u specifičnu strofu. | Onjeginska strofa od 14 stihova u četverostopnom jambu. |
Lirske digresije | Autor prekida naraciju kako bi izrazio osobne misli, osjećaje ili komentare. | Puškinovi komentari o ljubavi, životu i književnosti. |
Pisma | Likovi komuniciraju kroz pisma, otkrivajući svoje najdublje osjećaje. | Tatjanino pismo Onjeginu u kojem izjavljuje svoju ljubav. |
Flashbackovi | Vraćanje u prošlost pruža uvid u pozadinu i motivaciju likova. | Opisi Onjeginova i Lenskovog djetinjstva i odrastanja. |
Ove tehnike stvaraju složenu i slojevitu narativnu strukturu koja čitatelja drži zainteresiranim i potiče na razmišljanje.
Ton i atmosfera u “Evgeniju Onjeginu” variraju ovisno o situaciji i emocionalnom stanju likova, stvarajući bogat raspon ugođaja:
Atmosfera djela odražava kontraste između grada i sela, živosti i dosade, ljubavi i razočaranja. Puškin vješto gradi ugođaj koristeći opisne detalje i emotional no nabijene scene, uranjajući čitatelja u svijet “Evgenija Onjegina”.
Puškinovo remek-djelo “Evgenij Onjegin” obiluje simbolima i motivima koji produbljuju njegovo značenje. Oni pružaju dublji uvid u unutarnji svijet likova i teme djela.
Neki od ključnih simbola u “Evgeniju Onjeginu” uključuju:
Puškin koristi razne motive kako bi dodatno istražio teme i karakterizaciju likova:
Puškin također koristi alegoriju i metaforu kako bi prenio dublje poruke:
Bogata simbolika i motivi u “Evgeniju Onjeginu” doprinose njegovoj slojevitosti i trajnoj univerzalnoj privlačnosti, pružajući čitateljima uvijek nove uvide u ljudsku prirodu i životna iskustva.
Roman “Evgenij Onjegin” Aleksandra Sergejeviča Puškina predstavlja značajno djelo ruske književnosti, a njegov povijesni, društveni i kulturni kontekst bogat je i raznolik. Napisan između 1823. i 1831., a objavljen 1833., roman obuhvaća zbivanja od 1819. do 1825. godine, uključujući:
Ovo burno razdoblje ruske povijesti obilježeno je društvenim i političkim previranjima, što Puškin vješto uključuje u radnju romana.
Društveni kontekst “Evgenija Onjegina” prikazuje različite aspekte ruskog društva početkom 19. stoljeća:
Okruženje | Opis |
---|---|
Selo | Jednostavnost života, bliskost s prirodom |
Moskva | Gospodsko društvo, aristokratski krugovi |
Sankt Peterburg | Mondeni život, središte visokog društva |
Glavni lik Evgenij Onjegin, mladi bogati aristokrat, kreće se u visokim društvenim krugovima. Njegov način života odražava norme i probleme tadašnje ruske aristokracije, uključujući:
Kroz Onjeginovu priču, Puškin daje sliku ruskog plemstva i njihovih unutarnjih borbi u vremenu velikih društvenih promjena.
Kulturni kontekst romana obilježen je bogatstvom ruske književne tradicije i utjecajima europske kulture. Puškin spaja elemente klasicizma i romantizma, stvarajući jedinstveni stil koji će postati temelj moderne ruske književnosti. “Evgenij Onjegin” obiluje referencama na rusku i europsku kulturu, od narodnih običaja do opere i baleta, što djelo čini istinskim svjedočanstvom kulture tog vremena.
Aleksandar Sergejevič Puškin, jedan od najznačajnijih ruskih pisaca, napisao je “Evgenija Onjegina” između 1823. i 1831. godine. Objavio ga je u cjelosti 1833.[2][3] Puškin je bio istaknuti pjesnik, dramatičar i prozaist, a smatra se utemeljiteljem moderne ruske književnosti.
“Evgenij Onjegin” sastoji se od:
Puškinov jedinstveni stil i jezik izdvajaju ovo djelo:
Roman prati život Evgenija Onjegina, mladog ruskog plemića:
Ključni momenti radnje:
Događaj | Značaj |
---|---|
Tatjanino pismo Onjeginu | Izražavanje iskrene ljubavi |
Onjeginovo odbijanje Tatjane | Emocionalni sukob |
Sukob Onjegina i Lenskog | Tragičan kraj prijateljstva |
Onjeginovo shvaćanje ljubavi prema Tatjani | Prekasno – Tatjana udana i vjerna |
Analiza glavnih likova otkriva slojevitost ljudske psihe:
Sporedni likovi, poput Vladimira Lenskog i Olge Larine, dodatno obogaćuju radnju i ističu moralne dileme.
“Evgenij Onjegin” obuhvaća širok spektar univerzalnih tema:
Ključni motivi i simboli produbljuju značenje djela:
Motiv/Simbol | Značenje |
---|---|
Godišnja doba | Emocionalna stanja likova |
Pisma | Izražavanje osjećaja |
Putovanja | Potraga za smislom |
Dvoboj | Rasplet sukoba |
San | Podsvijest likova |
Bogata simbolika i motivi doprinose slojevitosti i trajnoj univerzalnoj privlačnosti romana.
Aleksandar Sergejevič Puškin u svom remek-djelu “Evgenij Onjegin” majstorski prikazuje složenost ljudskih odnosa i unutarnjih borbi. Čitajući ovo djelo, čitatelj se ne može oteti dojmu da je ono i danas, gotovo dva stoljeća nakon nastanka, jednako aktualno i relevantno.
Puškin s nevjerojatnom suptilnošću i dubinom zadire u psihu likova, prikazujući njihove strahove, nadanja i razočaranja. Kroz lik Evgenija Onjegina, on daje sliku “suvišnog čovjeka” – talentiranog pojedinca koji se ne uspijeva pronaći u društvu svoga vremena, a ta je tema i danas itekako prisutna.
Ono što posebno fascinira jest Puškinova sposobnost da u stihu izrazi najdublje emocije i misli, stvarajući djelo koje istovremeno očarava svojom ljepotom i potiče na razmišljanje. “Evgenij Onjegin” nije samo ljubavna priča, već i svjedočanstvo jednog vremena i kulture, koje nam pruža uvid u rusko društvo 19. stoljeća.
Čitajući ovo djelo, nemoguće je ne diviti se Puškinovom geniju i njegovom doprinosu svjetskoj književnosti. “Evgenij Onjegin” zasluženo se smatra jednim od najznačajnijih djela ruske književnosti, a njegov utjecaj osjeća se i danas, nadahnjujući nove generacije čitatelja i pisaca.
About the author call_made
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira, ali i iz ostalih predmeta, i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje! Na Puni.hr ćete pronaći sažetke lektira, skripte, prezentacije i ostale korisne materijale, posebno prilagođene za učenike osnovnih i srednjih škola. Trudim se obraditi što više predmeta i tema kako biste na jednom mjestu pronašli sve što vam treba. Nadam se da će vam moj trud pomoći da brže i lakše savladate školsko gradivo te se bolje pripremite za ispite i testove. Ako imate prijedloge i ideje za sadržaje koje biste željeli vidjeti ovdje, slobodno mi se javite.
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje!
Kad vam nitko ne može pomoći, uvijek možete računati na ovaj blog.
Puni.hr – Punimo vaše glave sa znanjem!