Moguče ili moguće? – Kako se ispravno piše?

Jeste li se ikada zapitali piše li se ispravno “moguče” ili “moguće”? Ova dvojba često zbunjuje mnoge, no rješenje je jednostavnije nego što možda mislite. Pravopisne pogreške lako se uvuku u svakodnevnu komunikaciju, ali uz jasno objašnjenje sve postaje kristalno jasno.

Ispravno korištenje

Kada se govori o izboru između “moguče” i “moguće”, postoji samo jedno ispravno rješenje. Riječ “moguće” jedina je gramatički točna opcija u hrvatskom jeziku, dok je oblik “moguče” jednostavno pravopisna pogreška koja proizlazi iz nepravilnog prepisivanja ili površnog znanja.

Njegova pravilna upotreba koristi se za označavanje nečega što može biti ostvarivo, izvedivo ili zamislivo – zapravo suprotno od nemogućeg. Na primjer: “Putovati svijetom uz ograničen budžet danas je itekako moguće.” Svaka druga varijacija ove riječi čini rečenicu lingvistički netočnom.

Primjeri pravilne upotrebe

Zamislite da prolazite dokolicu u parku i netko spomene: “Moguće da sam sinoć vidjela tvog brata s djevojkom.” Ima smisla, zar ne? Pritom nitko ozbiljan neće reći “moguče”, osim ako se šali. Pravopis je jasno na strani /ć/, a primjeri to savršeno ilustriraju.

Recimo, situacija zimi uz toplu šalicu čaja – rasprava o budućim putovanjima može krenuti izrazima poput: “Moguće je da ove godine odemo na Island.” Ili ono klasično pitanje kod birokratske zavrzlame: “Je li moguće dobiti vizu za Ameriku bez previše stresa?”

Čak se i filozofija uklapa! Šuljanje kroz prošlost vodi do razmišljanja kao što su: “Moguće da smo se sreli već prije – tko zna gdje ili kada.” Dakle, svetost glasova itekako igra ključnu ulogu!

Ovi primjeri nisu samo lingvistički precizni nego dodaju realan okus svakodnevnog govora. Tko bi ih mogao ignorirati?

Značenje i definicija

Kad govorimo o riječi “moguće”, jasno je da se radi o izrazu koji označava nešto što je ostvarivo ili izvedivo. To su one situacije kad nije ništa garantirano, ali postoji realna šansa. Na primjer: “Putovanje na Mars? Pa, tehnički govoreći, moguće.” Jednostavno rečeno, ono što je moguće uklapa se u granice stvarnog svijeta – ne traži čuda niti narušavanje zakona fizike.

S druge strane, pojam “mogućno” djeluje gotovo identično kao sinonomni blizanac svog poznatijeg rođaka. Da odmah razjasnimo dilemu – nema nikakve gramatičke ni semantičke razlike između njih! Koristi ih tko kako želi; izbor često ovisi o kontekstu ili stilu pisanja. Ali iskreno… koliko ljudi koristi “mogućno” danas s potpunom ozbiljnošću? Rijetkdje ćete to vidjeti osim možda u književnim tekstovima ili zastarjeloj terminologiji.

Dakle, oba termina pokrivaju ideju nečega potencijalnog i izvodljivog. No život vam neće stati dok birate između ovih pojmova – samo pripazite da koristite jasniju varijantu prikladnu za moderno doba.