Jeste li se ikada zapitali je li pravilno reći “krenuo” ili “krenio”? Ova dvojba često zbunjuje govornike hrvatskog jezika, a iako na prvi pogled može djelovati kao sitnica, odabir pravog oblika ključan je za točno izražavanje.
Ispravno korištenje
Prilikom odabira oblika između “krenuo” i “krenio”, važno je slijediti pravila standardnog hrvatskog jezika. Pravilan oblik glagola u perfektnom vremenu jest upravo “krenuo” kada govorimo o muškom rodu, dok će ženski rod koristiti “krenula”, a srednji “krenulo”. Koliko god nekima “krenio” zvučao prirodno ili čak ukorijenjeno u njihov svakodnevni govorni jezik, taj oblik nije gramatički točan.
Pogrešna upotreba često proizlazi iz regionalnih utjecaja na način komunikacije. U Dalmaciji, primjerice, može se čuti verzija poput: “On je već krenio prema kući.” Međutim, takve varijante pripadaju dijalektu, ne književnom jeziku. Želi li netko ostaviti dojam pismenosti ili formalnosti – posebno u pisanim tekstovima – trebaju uvijek birati ispravnu formu.
Primjeri pravilne upotrebe
Korištenje oblika “krenuo” jasno ilustrira pravilan način izražavanja u hrvatskom standardnom jeziku. Na primjer, rečenica poput “Jučer je krenuo kući.” zvuči prirodno i gramatički ispravno. Isto vrijedi i za situacije poput: “On je prije sat vremena krenuo prema Zagrebu.”.
Za ostale rodove vidimo jednako stroga pravila. Rečenice poput “Ona je napokon krenula doma nakon dugog dana na poslu.” ili “Dijete je brzo krenulo prema igralištu čim se probudilo.” pokazuju usklađenost s normama jezika.
S druge strane, forma “krenio” često zavara zbog regionalnih utjecaja pa nije rijetkost čuti izjave kao što su “Moj prijatelj je već davno krenio tamo,” što unosi pomutnju među govornike koji žele biti točni i pismeni.
Značenje i definicija
Glagol “krenuti” u hrvatskom jeziku ima jasnu, ali široku primjenu. Njegovo osnovno značenje vezano je uz početak kretanja – bilo fizičkog, poput putovanja ili hodanja (“Krenuo je prema selu čim je svanulo.”), bilo simboličkog, kad označava započinjanje aktivnosti ili promjene stanja (“Napokon su krenuli s renovacijom kuće.”).
U infinitivu se koristi oblik “krenuti”, što možete čuti u rečenicama poput: “Planiramo sutra krenuti na izlet.” Oblik imperativa glasi “kreni”, a služi za davanje naredbi: “Kreni odmah ako želiš stići do zalaska!”. Osim toga, pravilni oblici prošlih vremena ukazuju na rod subjekta – muškarac je krenuo, žena je krenula, dok bi dijete jednostavno recimo imalo krenulo negdje veselo skakućući.
Ipak, nije sve tako jasno nekima! Pojam “krenio”, iako ga ponekad susrećemo kao posljedicu regionalnih utjecaja, ne pripada standardnom jeziku. Pa tko to smije unijeti takav kaos?