Mom ili mojem? – Kako se ispravno piše?

Je li ispravno reći “mom prijatelju” ili “mojem prijatelju”? Ovo pitanje često zbunjuje govornike hrvatskog jezika, čak i one s bogatim jezičnim znanjem. Pravilan odabir nije samo stvar stila već i usklađenosti s gramatičkim pravilima.

Ispravno korištenje

Odabir između “mom” i “mojem” zapravo nije pitanje stila, nego gramatičke ispravnosti. Kada netko kaže “dao sam poklon mom prijatelju“, koristi kraći oblik pridjeva koji je u potpunosti pravilan. S druge strane, rečenica s oblicima poput “mojem prijatelju” naglašava osobno vlasništvo ili povezanost na nešto formalniji način.

Pravilo govori da se oba oblika mogu koristiti ovisno o situaciji i kontekstu, ali važno je prepoznati nijanse koje donose. Na primjer, u svakodnevnoj komunikaciji češće ćemo čuti jednostavnije varijante kao što su mom, jer zvuče prirodnije i manje pretenciozno. Nasuprot tome, ako piše pismo ili službeni dokument—evo ironije hrvatske gramatike!—oblik mojem zvučat će ozbiljnije i preciznije.

Ključ svega? Usklađenost roda sa subjektom te padža s kontekstom – nipošto jedno bez drugoga! Govornik bi trebao osluškivati svoje izražavanje kako ne bi ostavio dojam nepravilnog pisanja ili govora, čak ni slučajno.

Primjeri pravilne upotrebe

Razmislite o ovim primjerima. Tko još kaže da je hrvatski jednostavan? Evo kako biste trebali koristiti oblik “mojemu” za dativ i lokativ u različitim situacijama:

• U mojem vrtu raste svakojako bilje. Kad pričaju o svom cvjetnjaku, birajte formalnost kad ste posebno ponosni na plodove svog rada.
• O mojem zavičaju napisano je mnoštvo pjesama. Ljubav prema rodnom kraju može se naglasiti upravo ovom toplom rečenicom – nije li poezija emotivnija tako?
• Mojem automobilu dive se svi, čak i oni koji to skrivaju. Naravno! Pa tko ne bi bio ljubomoran na fantastično očuvanog metalnog ljubimca…? Ovo dodaje notu elegancije običnoj tvrdnji.
• Mojem prijatelju nisam mogao odbiti pomoć pri selidbi! Tako zvučite pristojnije, jer neka situacije baš traže gramatičku dosljednost uz emocionalnu povezanost.

Značenje i definicija

Izrazi “mom” i “mojem”, premda potekli iz iste posvojne zamjenice “moj”, često zadaju glavobolje korisnicima hrvatskog jezika. Razlog? Njihova pravilna primjena ovisi o kontekstu, formalnosti i padežima. Jedina stvar složenija od njihovog pravilnog korištenja je možda pokušaj objašnjavanja zašto se netko odlučuje za jedan oblik umjesto drugog u svakodnevnoj komunikaciji.

Konkretnije, oba oblika pripadaju dativu – obliku koji označava onoga tko prima radnju. Na primjer: “Šaljem pismo mom prijatelju.” Ili, primjer s druge strane medalje: “Priopćio sam to mojem kolegi na sastanku.”

Za neformalne situacije dominira kraći, gotovo instinktivni izraz “mom“. Brži je, praktičan i prilagođen brzom tempu razgovora. No čim ste među papirima ili službenim govorničkim zaduženjima, sve oči usmjereno traže eleganciju oblika poput “mojem“, kojem nitko ne može osporiti dozu sofisticiranosti.