Jeste li se ikada zapitali piše li se ispravno “smjer” ili “smijer”? Ova dvojba često zbunjuje, čak i osobe s izvrsnim jezičnim znanjem. Pravopis hrvatskog jezika zna biti izazovan, no rješenje ove dileme zapravo je vrlo jednostavno.
Ispravno korištenje
Pravilo je jednostavno: ispravna riječ je “smjer”, dok “smijer” nikada nije pravilno napisana prema pravopisu hrvatskog jezika. Bez obzira na to koliko vam se zamamnom činila verzija s dodatnim “i”, ona pripada isključivo govorničkim greškama ili lokalnim varijantama.
Ako netko argumentira da su obje varijante prihvatljive, vjerojatno bi taj isti tvrdio da nema razlike između „čekati“ i „čerakati“. Gdje to vodi? Jezik zahtijeva preciznost, a ovdje dileme zapravo nema!
Primjena riječi također ovisi o kontekstu. Govorimo li o akademskom studiju, smjer označava specijalizaciju (npr. smjer biologije). U geografskim pojmovima odnosi se na orijentaciju, poput rečenice: „Autobus vozi u smjeru Zagreba.“ Dakle, klarifikacija dolazi odmah ako slijedite osnovne norme pisanja.
Zapamtiti ovo pravilo ćelavo je lako—kao što detektiv pronalazi tragove u kaosu scene zločina; tako biste trebali tražiti samo ono bez pogrešaka! Sumnjate li? Pogledajte rječnik i sami zaključite.
Primjeri pravilne upotrebe
Primjena riječi smjer u svakodnevnom jeziku pokazuje njezinu svestranost i važnost. Recimo da ste na raskrižju i pokušavate odlučiti kamo dalje – jasno ćete reći: “Moramo odabrati pravi smjer.” Jednostavno, zar ne? Nema mjesta za nesigurnost ili dodatna slova.
U profesionalnim kontekstima također dominira oblik smjer. Netko bi mogao napomenuti: “Promijenio je smjer karijere nakon deset godina kao inženjer.” Ovdje se riječ koristi kako bi označila potpuno novu orijentaciju u čovjekovom životu.
Studenti su navikli ovu riječ koristiti kada govore o svojoj specijalizaciji. Na primjer: “Upisala sam smjer povijesti umjetnosti na fakultetu.” Ne samo što zvuči točno, već ostavlja dojam preciznosti i obrazovanosti kod izgovora.
Ili kad govorite o putovanju, često će netko primijetiti automobil koji vozi nepravilno pa uzviknuti: “Vozite u krivom smjeru!”
S obzirom na sve navedeno, vjerovali ili ne, kada čujete pogrešan izraz poput “smijer”, osjetit ćete nešto slično zgrčenoj grimasi. Jer tko još ima vremena za pravopisne gafove kad je toliko lakše zapamtiti ispravnu verziju?
Značenje i definicija
Riječ smjer u hrvatskom jeziku ima nekoliko slojeva značenja, svaki od njih duboko ukorijenjen u svakodnevnom govoru i pisanju. U svom osnovnom obliku označava pravac ili crtu kretanja, bilo da je riječ o fizičkom prostoru poput smjera na raskrižju ili figurativno, kad govorimo o smjeru života.
U prenesenom značenju, postaje multifunkcionalan pojam: koristi se za definiranje pravca razvoja određenih aktivnosti, poput profesionalnog usmjerenja ili akademskog napredovanja. Nekako prirodno dolazi do njegovog korištenja kada pričamo o školstvu; učenici često biraju svoj “smjer”, što podrazumijeva specifičan program obrazovanja — recimo tehnički smjer ili umjetnička gimnazija.
Ironično, koliko god bio važan u jeziku i kulturi, uvijek iznova nailazimo na nepravilnu verziju – smijer. Je li to zbog slušne sličnosti? Tko zna! No jedno je sigurno: pravilna upotreba riječi čini razliku između elokventnog izraza i nepotrebnog izazivanja nelagode kod sugovornika koji poznaje gramatiku.