Pravopisne dileme poput “smiješan” ili “smješan” često zbunjuju čak i one koji se smatraju vrsnim poznavateljima hrvatskog jezika. Je li prihvatljivo koristiti obje varijante ili postoji samo jedan ispravan oblik?
“Smiješan” je ispravan oblik u standardnom hrvatskom jeziku, dok se “smješan” smatra dijalektizmom ili rjeđom varijantom koja nije prihvaćena u službenoj upotrebi.
Ako vas zanima zašto je to tako i kako se razlikuju ove dvije riječi, nastavite čitati kako biste saznali više o ovom zanimljivom jezičnom pitanju.
Ispravno korištenje
U standardnom hrvatskom jeziku, “smiješan” je jedini prihvaćeni oblik. Riječ “smješan” se smatra dijalektizmom, a njezina upotreba može izazvati podsmijeh među jezičnim puristima. Zašto bi itko riskirao da ga se smatra neukim zbog jedne riječi? Iako se “smješan” često čuje u svakodnevnom govoru, osobito u određenim regijama, nema mjesta u službenim dokumentima, školskim udžbenicima ili medijima.
Primjeri ispravne upotrebe:
- Taj je vic bio stvarno smiješan.
- Njegova reakcija izgledala je smiješno.
Ako netko koristi “smješan”, to ne znači da je nepismen, ali svakako pokazuje manjak osviještenosti o jezičnim normama. Tko bi htio biti taj koji krši pravila?
Primjeri pravilne upotrebe
Riječ smiješan koristi se u različitim kontekstima, uvijek s glasovnom skupinom /ije/. Primjerice, “On je bio tako smiješan kad je pripovijedao tu priču” pokazuje kako se pridjev pravilno upotrebljava u muškom rodu. U ženskom rodu, ispravno je reći: “Smiješna situacija se dogodila na poslu danas.” Srednji rod također slijedi isto pravilo: “Bilo je smiješno gledati kako se trudi.”
Ovi primjeri jasno ilustriraju da se smiješan piše s /ije/, bez obzira na rod ili kontekst. Korištenje oblika smješan nije prihvatljivo u standardnom hrvatskom jeziku, čak i ako se čuje u svakodnevnom govoru. Tko bi riskirao da ga netko ispravlja zbog pogreške koja se lako izbjegne?
Značenje i definicija
Riječ smiješan označava nešto što izaziva smijeh, bilo zbog komičnosti, zabave ili neobičnosti. Koristi se u različitim kontekstima, od svakodnevnih razgovora do književnih djela. Primjeri uključuju:
- “Njegova šala bila je toliko smiješna da su svi u sobi prasnuli u smijeh.”
- “Film je bio smiješan, ali je istovremeno imao i dublju poruku.”
- “Dijete je smiješno trčkaralo po dvorištu, a svi su ga s osmijehom promatrali.”
Pridjev smiješan može se koristiti u muškom, ženskom i srednjem rodu, ovisno o kontekstu. Prilog smiješno također se često koristi, npr. “Smiješno je kako se uvijek sjeti najboljih fora u najbolji trenutak.”
Korištenje riječi smješan nije prihvatljivo u standardnom hrvatskom jeziku, iako se ponekad čuje u dijalektima. Tko bi riskirao da ga netko ispravlja zbog nepažnje?