Pravilno pisanje riječi koje opisuju osobe s oštećenjem sluha često izaziva nedoumice u hrvatskom jeziku. Dilema “gluhonjem ili gluhonijem” predstavlja jednu od čestih pravopisnih zabluda s kojom se mnogi susreću.
Prema hrvatskom pravopisu, ispravan oblik je “gluhonijem”, a ne “gluhonjem”. Ovo pravilo proizlazi iz načina tvorbe složenica u hrvatskom jeziku, gdje se između riječi “gluh” i “nijem” zadržava spojni samoglasnik “o” te početno “n” iz druge riječi.
Iako se često može čuti nepravilna varijanta, važno je znati da jezik ima svoja pravila koja osiguravaju jasnoću komunikacije. U nastavku teksta istražit ćemo podrijetlo ove riječi, razloge čestih pogrešaka i dodatne preporuke za pravilno izražavanje kada govorimo o osobama s oštećenjem sluha i govora.
Ispravno korištenje
U svakodnevnoj pisanoj i usmenoj komunikaciji često se susrećemo s pogrešnim oblikom “gluhonjem”, dok je jezično ispravna verzija “gluhonijem”. Ova složenica nastaje spajanjem pridjeva “gluh” i “nijem”, pri čemu se između zadržava spojni samoglasnik “i”.
Hrvatski pravopis jasno definira pravilo: kad se spajaju dvije riječi u kojima prva završava suglasnikom, a druga počinje suglasnikom, između njih dolazi spojni samoglasnik “i”. Stoga je jedini standardno prihvatljiv oblik “gluhonijem” (gluh-o-nijem), a ne “gluhonjem”.
Pravilno korištenje izraza “gluhonijem” nije samo pitanje poštivanja pravopisa, već i izraz poštovanja prema osobama na koje se odnosi. U službenoj komunikaciji, dokumentima i javnim nastupima posebno je važno koristiti ispravne jezične oblike.
Primjeri pravilne upotrebe
“Gluhonijem” treba pravilno koristiti u različitim kontekstima komunikacije. U službenim dokumentima poput medicinskih nalaza, ispravno je napisati: “Pacijent ima dijagnozu gluhonjemosti od rođenja.” U stručnoj literaturi često se navodi: “Gluhonijema djeca razvijaju specifične metode komunikacije.” Kada se govori o obrazovanju, prikladno je reći: “Centar za obrazovanje gluhonijeme djece nalazi se u centru grada.” U medijskim izvještajima koristi se formalna terminologija: “Gluhonijemi umjetnik održao je izložbu svojih radova.” Prilikom pisanja životopisa, osoba može navesti: “Tečno komuniciram znakovnim jezikom s gluhonijemim osobama.” Ovi primjeri pokazuju kako pravilno upotreba riječi “gluhonijem” pridonosi jasnoći i preciznosti u komunikaciji.
