Jeste li se ikada zapitali zašto neke priče djeluju življe i dramatičnije od drugih? Tajna često leži u suptilnoj moći drevnog glagolskog vremena – aorista.
Aorist je jedinstveno glagolsko vrijeme koje označava radnju izvršenu u bliskoj prošlosti, dajući književnim djelima posebnu živost i dinamičnost. Potječe od grčke riječi “aoristos” (neodređen) i tvori se od svršenih glagola dodavanjem posebnih nastavaka, poput “rekoh”, “vidje” ili “stigoše”.
Dok u svakodnevnoj komunikaciji aorist polako nestaje, u književnosti i dalje cvjeta kao moćno sredstvo stvaranja napetosti. Usporedite li rečenice “On uđe u sobu” i “On je ušao u sobu”, prva verzija s aoristom odmah vas uvlači u trenutak radnje, stvarajući osjećaj da se događaj odvija pred vašim očima.
Tvorba aorista od svršenih glagola
Aorist se u hrvatskom jeziku tvori prvenstveno od svršenih glagola. Osnova za tvorbu je najčešće infinitivna osnova koja se dobije odbacivanjem nastavka “-ti” od infinitiva. Ovisno o završetku osnove, dodaju se različiti nastavci:
Kada infinitivna osnova završava suglasnikom, koriste se nastavci:
- lice jednine: -oh (stigoh)
- i 3. lice jednine: -e (stiže)
- lice množine: -osmo (stigosmo)
- lice množine: -oste (stigoste)
- lice množine: -oše (stigoše)
Za osnove koje završavaju samoglasnikom, sustav nastavaka je:
- lice jednine: -h (ciknuh)
- i 3. lice jednine: bez nastavka (ciknu)
- lice množine: -smo (ciknusmo)
- lice množine: -ste (ciknuste)
- lice množine: -še (ciknuše)
Važno je napomenuti da kod tvorbe aorista često dolazi do glasovne promjene palatalizacije, posebno u 2. i 3. licu jednine kada osnova završava na k, g ili h: rekoh → reče, podigoh → podiže.
Zašto danas gotovo ne čujemo aorist u razgovoru
Aorist je u suvremenom hrvatskom jeziku postao rijetka pojava u svakodnevnoj komunikaciji, iako je nekada bio uobičajen dio govornog jezika. Nekoliko je ključnih razloga za ovaj trend:
Arhaičnost i standardni jezik
Aorist se danas smatra arhaičnim oblikom te ga je u većini situacija zamijenio perfekt. Standardni jezik preferira jednostavnije oblike koji su rasprostranjeniji među govornicima. U formalnoj komunikaciji, poslovnim dokumentima i medijima, aorist je praktički potpuno iščeznuo.
Regionalne razlike
Zanimljivo je da u nekim ruralnim dijelovima, posebice u Bosni i Hercegovini, aorist još uvijek živi u svakodnevnom govoru.
Primjerice, u mjestu Vranići kod Goražda aorist je jedan od češćih glagolskih oblika koji se koristi u svakodnevnoj komunikaciji. U tim područjima često dolazi do gubljenja glasa “h” u prvom licu jednine aorista (umjesto “dođoh” koristi se “dođo”).
Opstanak u posebnim konstrukcijama
Iako rijedak u općoj upotrebi, aorist je opstao u određenim jezičnim konstrukcijama. Najčešće ga susrećemo u kondicionalnim oblicima, poput “Želio bih otići na odmor”, gdje je “bih” zapravo aoristni oblik glagola “biti”.
Praktična tvorba aorista: korijeni, nastavci i konjugacije
Aorist se u hrvatskom jeziku prvenstveno tvori od svršenih glagola kroz nekoliko jednostavnih koraka. Za pravilnu tvorbu potrebno je poznavati infinitivnu osnovu glagola i odgovarajuće nastavke.
Infinitivna osnova
Za većinu glagola, infinitivna osnova se dobiva odbacivanjem nastavka -ti iz infinitiva:
- učiniti → osnova: učini-
- napisati → osnova: napisa-
Kod glagola koji završavaju na -ći, -sti ili nekih drugih iznimaka, infinitivna osnova se izvodi iz 1. lica jednine aorista odbacivanjem nastavka -oh:
- otići → 1. lice jednine aorista: ođoh → osnova: ođe-
- pasti → 1. lice jednine aorista: padoh → osnova: pad-
Nastavci za građenje aorista
Nastavci za aorist razlikuju se ovisno završava li infinitivna osnova na samoglasnik ili suglasnik:
| Lice | Nastavci za osnove na samoglasnik | Nastavci za osnove na suglasnik |
|---|---|---|
| 1. jd. | -h | -oh |
| 2. jd. | – | -e |
| 3. jd. | – | -e |
| 1. mn. | -smo | -osmo |
| 2. mn. | -ste | -oste |
| 3. mn. | -še | -oše |
Primjeri konjugacije
Za glagol napisati (osnova na samoglasnik):
- ja napisah
- ti napisa
- on/ona/ono napisa
- mi napisasmo
- vi napisaste
- oni napisaše
Za glagol pasti (osnova na suglasnik):
- ja padoh
- ti pade
- on/ona/ono pade
- mi padosmo
- vi padoste
- oni padoše
- rekoh → reče (k → č)
- podigoh → podiže (g → ž)
Aorist pomoćnih glagola “biti” i “htjeti”
Aorist glagola “biti”
Aorist glagola “biti” jedan je od najčešćih oblika aorista u hrvatskom jeziku. Tvori se sljedećim nastavcima:
- Jednina:
- lice: bih
- lice: bi
- lice: bi
- Množina:
- lice: bismo
- lice: biste
- lice: biše
Važno je napomenuti da se aorist glagola “biti” često pogrešno koristi u svakodnevnom govoru. Mnogi govornici sva lica svode na oblik “bi” što nije standardnojezično prihvatljivo. Pravilna upotreba uključuje različite oblike za različita lica.
Aorist glagola “htjeti”
Aorist glagola “htjeti” tvori se na sljedeći način:
- Jednina:
- lice: htjedoh
- lice: htjede
- lice: htjede
- Množina:
- lice: htjedosmo
- lice: htjedoste
- lice: htjedoše
Oba ova pomoćna glagola imaju važnu ulogu u tvorbi složenih glagolskih vremena i načina poput kondicionala prvog. Pravilna upotreba aorista pomoćnih glagola “biti” i “htjeti” ključna je za ispravno korištenje standardnog hrvatskog jezika.
Stilska upotreba aorista u književnosti
Aorist u hrvatskoj književnosti ima iznimnu stilsku vrijednost koja se očituje kroz nekoliko ključnih funkcija. Ovaj glagolski oblik doprinosi živosti i dinamičnosti književnog djela na način koji drugi glagolski oblici teško mogu postići.
U književnim djelima aorist ima sposobnost stvoriti snažan dramatičan efekt. Kad pisac želi naglasiti brzinu i neposrednost radnje, aorist postaje njegov prirodni izbor. Rečenica “On uđe u sobu i pogleda oko sebe” stvara dojam trenutačnosti i prisutnosti koji “On je ušao u sobu i pogledao oko sebe” jednostavno ne može postići.
Hrvatski klasici poput Ivana Mažuranića u “Smrti Smail-age Čengića” obilato koriste aorist za postizanje ritmičnosti i brzine pripovijedanja.
Ovaj stilski izbor nije slučajan – aorist stvara napetost i drži čitatelja u stanju iščekivanja. Posebna vrijednost aorista leži u njegovoj sposobnosti da radnju učini neposrednijom i živopisnijom, stvarajući osjećaj da se događaji odvijaju pred očima čitatelja.
Dok u svakodnevnoj komunikaciji aorist polako nestaje, u književnim djelima zadržava svoju stilsku snagu kao sredstvo kojim pisci mogu svoje pripovijesti učiniti dinamičnijima i dojmljivijima.
Usporedba aorista i imperfekta
Aorist i imperfekt dva su prošla glagolska vremena koja se u hrvatskom jeziku značajno razlikuju po tvorbi i funkciji. Dok se aorist tvori isključivo od svršenih glagola imperfekt se tvori od nesvršenih glagola. Ova osnovna razlika određuje i njihovu ulogu u izražavanju vremenskih odnosa.
Aorist izražava radnju koja se svršila u neposrednoj prošlosti često netom prije trenutka govora. Primjer: “Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak” ili “Luka pade ti novčanik”. Nastavci za aorist su: -h -Ø -Ø -smo -ste -še ili -oh -e -e -osmo -oste -oše ovisno o završetku infinitivne osnove.
Imperfekt pak izražava radnju koja se vršila u prošlosti kroz duže vrijeme bez naglašavanja njenog završetka. Primjer: “Te noći putovaše bez prestanka”. Karakteristični nastavci za imperfekt su: -ah -aše -aše -asmo -aste -ahu ili -jah -jaše -jaše -jasmo -jaste -jahu ili -ijah -ijaše -ijaše -ijasmo -ijaste -ijahu.
U suvremenom hrvatskom jeziku aorist se još može čuti u nekim dijelovima Hrvatske te Bosne i Hercegovine posebno u ruralnim područjima poput Vranića kod Goražda.
Zanimljivo je da se aorist često koristi s kondicionalom prvim kao u primjeru “Želio bih otići na odmor”. Imperfekt je međutim gotovo potpuno nestao iz svakodnevnog govora i čuva se uglavnom u književnim tekstovima gdje pridonosi posebnom umjetničkom dojmu.
Aorist u svakodnevnoj komunikaciji i porukama
U suvremenoj komunikaciji aorist nije potpuno iščezao iako ga rjeđe čujemo nego u književnim djelima.
Najviše ga upotrebljavamo u kondicionalu prvom poput “Želio bih otići na odmor” gdje se forma “bih” zapravo javlja kao aorist pomoćnog glagola “biti”. Međutim u svakodnevnom razgovoru često se događaju pogreške poput korištenja samo jednog oblika “bi” umjesto pravilne konjugacije.
Zanimljivo je da u nekim ruralnim dijelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine aorist ostaje uobičajen dio svakodnevnog govora.
Primjerice u mjestu Vranići kod Goražda aorist se često koristi iako često uz izostavljanje glasa “h” u prvom licu jednine: “prepado se” umjesto “prepadoh se” ili “odo” umjesto “odoh”.
Kod pisanja poruka i brze komunikacije na društvenim mrežama česta je nepravilna upotreba aorista pomoćnog glagola “biti”.
Rečenice poput “Ja bi išla u kino” ili “Bi li pročitali tu knjigu” pokazuju nepoznavanje pravilne konjugacije koja bi trebala glasiti “Ja bih išla u kino” odnosno “Biste li pročitali tu knjigu”. Ovo pojednostavljivanje pokazuje kako žurba u komunikaciji i neznanje dovode do postupnog gubljenja pravilnih glagolskih oblika iz svakodnevne upotrebe.
Aorist u različitim hrvatskim narječjima
U hrvatskim narječjima aorist ima različitu zastupljenost. Dok u standardnom hrvatskom jeziku aorist polako gubi svoju ulogu u svakodnevnoj komunikaciji u nekim dijelovima Hrvatske i dalje je prisutan kao živ i vitalan dio govora.
Najživlju uporabu aorista nalazimo u čakavskom narječju posebno u dalmatinskom zaleđu. Stanovnici ovih područja često koriste aorist za izražavanje nedavno završenih radnji s izrazima poput “dođoh” “rekoh” i “viđoh”. U nekim čakavskim govorima aorist se koristi čak i češće nego perfekt što pokazuje njegovu važnost u lokalnom izražavanju.
U kajkavskom narječju situacija je drugačija. Aorist je gotovo potpuno nestao iz aktivne uporabe i zamijenjen je perfektom. U kajkavskim govorima sjeverozapadne Hrvatske rijetko ćemo čuti oblike poput “rekoh” ili “dođoh”.
Štokavsko narječje pokazuje zanimljivu raznolikost. U istočnim štokavskim govorima aorist se dobro čuva posebno u ruralnim područjima Slavonije. U zapadnoj štokavštini aorist je češći nego u kajkavskom ali rjeđi nego u čakavskom narječju.
Zanimljiva je pojava u štokavskim govorima Bosne i Hercegovine gdje je primijećeno da se često izostavlja glas “h” u prvom licu jednine aorista pa se umjesto “dođoh” govori “dođo”.
Praktične vježbe za usavršavanje upotrebe aorista
Usavršavanje aorista zahtijeva redovitu vježbu i prepoznavanje pravilnih oblika. Evo nekoliko praktičnih vježbi koje će pomoći u boljem razumijevanju i korištenju ovog glagolskog vremena:
Prepoznavanje aorista u književnim tekstovima
Za razvijanje jezičnog osjećaja za aorist, korisno je analizirati književna djela hrvatskih klasika poput Ivana Mažuranića. Njegova “Smrt Smail-age Čengića” obiluje aoristima koji stvaraju ritmičnost i napetost pripovijedanja. Čitajući takve tekstove i podvlačeći primjere aorista, postupno ćete razvijati prepoznavanje ovog glagolskog oblika.
Vježbe tvorbe aorista
Učinkovita metoda za vježbanje tvorbe aorista jest pretvaranje rečenica iz prezenta ili perfekta u aorist:
| Perfekt | Aorist |
|---|---|
| On je ušao u sobu | On uđe u sobu |
| Mi smo rekli istinu | Mi rekosmo istinu |
| Vi ste počeli raditi | Vi počeste raditi |
Rečenične transformacije
Transformiranje cijelih rečenica u aorist pomaže u razumijevanju njegovog stilskog učinka:
| Standardna rečenica | Rečenica s aoristom |
|---|---|
| Marko je otvorio knjigu i počeo je čitati. | Marko otvori knjigu i poče čitati. |
| Ana je napisala pismo i poslala ga prijatelju. | Ana napisa pismo i posla ga prijatelju. |
Aorist u svakodnevnoj komunikaciji
Iako se u svakodnevnom govoru aorist rjeđe koristi, vrijedi vježbati njegovu upotrebu u kondicionalnim rečenicama gdje se najčešće javlja. Pokušajte pravilno koristiti oblike poput “bih”, “bi”, “bismo” umjesto čestih pogrešaka koje se javljaju u neformalnoj komunikaciji.
