Bijeg lektira je čest problem s kojim se suočavaju mnogi učenici tijekom svog školovanja. Umjesto da čitaju obavezna književna djela, neki učenici pribjegavaju alternativnim metodama kako bi izbjegli čitanje, poput gledanja filmskih adaptacija ili čitanja sažetaka na internetu.
No čitanje lektire je ključno za razvoj kritičkog razmišljanja, proširenje vokabulara i stjecanje novih znanja. Izbjegavanje lektire može dugoročno negativno utjecati na akademski uspjeh i osobni razvoj učenika.
Važno je istražiti uzroke bijega od lektire i pronaći načine kako motivirati učenike da čitaju obavezna djela. Stručnjaci savjetuju da se učenicima ponudi izbor djela koja ih zanimaju, da se kroz rasprave i kreativne aktivnosti produbi razumijevanje pročitanog te da se čitanje lektire predstavi kao prilika za osobni rast i razvoj, a ne kao obaveza.
Uvod u lektiru
“Bijeg” je psihološki roman koji detaljno prati život Đure Andrijaševića. U nastavku ćemo se bolje upoznati s autorom i odlikama ovog djela.
Autor
Milutin Cihlar Nehajev, hrvatski književnik, napisao je roman “Bijeg” početkom 20. stoljeća[2][3]. Uz ovaj psihološki roman, Nehajev je poznat i po drugim djelima iz razdoblja hrvatske moderne:
- Pripovijetke
- Drame
- Književne kritike
Svojim stvaralaštvom ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti tog doba, istražujući složenost ljudske psihe i društva.
Žanr i književna vrsta
“Bijeg” pripada žanru psihološkog romana koji karakterizira:
| Odlika | Opis |
|---|---|
| Fokus na unutarnji svijet lika | Detaljno opisivanje misli, osjećaja i motivacija glavnog lika |
| Analiza psiholoških stanja | Istraživanje dubina ljudske psihe i njenih kompleksnosti |
| Naglasak na razvoju lika | Praćenje psihološke transformacije protagonista kroz radnju |
Kao “povijest jednog našeg čovjeka”[2], podnaslov romana sugerira da će čitatelj dobiti uvid u životnu priču Đure Andrijaševića. Nehajev vješto gradi psihološki profil ovog lika, prateći njegove borbe i neuspjehe:
- Težak život intelektualca u maloj sredini
- Suočavanje s izazovima i razočarenjima u velikom gradu
Objavljen 1909., “Bijeg” se ističe kao jedno od najznačajnijih ostvarenja hrvatske književnosti moderne[3]. Nehajevljevo majstorstvo u portretiranju ljudske psihe čini ovaj roman i danas aktualnim štivom koje potiče na razmišljanje.
Mjesto i vrijeme
Radnja romana “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva odvija se na nekoliko ključnih lokacija koje su važne za razvoj lika Đure Andrijaševića i tijek same priče. Đuro provodi godine svog školovanja u Beču[2][3], velegradu prepunom kulturnih i intelektualnih poticaja. Kasnije putuje u Zagreb[3], glavni grad Hrvatske, gdje se susreće s novim izazovima i iskustvima.
Neko vrijeme boravi i u idiličnom selu Zdenci kod svog prijatelja Toše[3], bijegom od gradske vreve. Na kraju životnog puta, Đuro završava u Senju[3], slikovitom primorskom gradiću. Iako se Trst spominje u kontekstu njegovog putovanja[1], taj grad nije detaljnije opisan u romanu.
Vremenski okvir romana obuhvaća period od nekoliko godina, započevši radnjom krajem siječnja 1909.[1][2][3] Nehajev vješto gradi psihološki profil svog protagonista, prateći njegov život od studentskih dana pa sve do tragičnog završetka. Kroz retrospektivu, autor daje uvid u formativne godine Đurinog života i događaje koji su oblikovali njegovu ličnost.
| Lokacija | Značaj u romanu |
|---|---|
| Beč | Đurino školovanje i intelektualni razvoj |
| Zagreb | Novi izazovi i životna iskustva |
| Zdenci | Bijeg od gradskog života i mir u prirodi |
| Senj | Završetak Đurinog životnog puta |
Pažljivim smještanjem radnje u stvarne hrvatske gradove i regije s početka 20. stoljeća, Nehajev postiže autentičnost i uvjerljivost u prikazu Đurine sudbine. Odabir lokacija nije slučajan – one odražavaju različite faze njegovog života i psihološka stanja kroz koja prolazi.
Tema i ideja djela
Roman “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva bavi se životom i sudbinom mladog hrvatskog intelektualca s početka 20. stoljeća. Kroz lik Đure Andrijaševića, Nehajev istražuje kompleksne teme i ideje koje odražavaju duh vremena i društvene prilike.
Glavna tema
Glavna tema romana “Bijeg” je egzistencijalna kriza modernog čovjeka, personificirana kroz lik Đure Andrijaševića. Nehajev prati Đurin život od školovanja u velikom gradu do njegove tragične smrti, prikazujući njegovu borbu s vlastitim demonima i neuspjehe u pronalaženju smisla života.
Kroz Đurine unutarnje monologe i retrospektivne pasaže, autor daje dubok uvid u psihološka stanja glavnog lika:
- Osjećaj otuđenosti i nepripadanja
- Razočaranje u društvo i sustav vrijednosti
- Gubitak vjere u ideale i smisao života
- Nemogućnost pronalaska ljubavi i bliskosti
Sporedne teme
Uz glavnu temu Đurine egzistencijalne krize, Nehajev u romanu obrađuje i niz sporednih tema koje dodatno obogaćuju djelo:
- Socijalne prilike – opis teškog položaja siromašnih intelektualaca i njihove borbe za opstanak u nepovoljnim društvenim okolnostima
- Odnos pojedinca i društva – sukobi između osobnih težnji i društvenih očekivanja, nemogućnost uklapanja u zadane norme
- Umjetnost i stvaralaštvo – propitivanje uloge i vrijednosti umjetnosti u odnosu na stvarni život, sumnja u vlastiti talent i smisao stvaranja
- Ljubavni odnosi – Đurini neuspjesi u ljubavi, nemogućnost ostvarivanja dublje emocionalne veze, razočaranje u žene
Ideja djela
Središnja ideja romana “Bijeg” je kritika modernog društva i položaja intelektualca u njemu. Kroz sudbinu Đure Andrijaševića, Nehajev progovara o:
- Otuđenosti i izgubljenosti pojedinca u dehumaniziranom, materijalističkom svijetu
- Krizi identiteta i smisla u vremenu velikih društvenih i duhovnih previranja
- Tragičnoj sudbini talentiranih, ali neshvaćenih i marginaliziranih umjetnika
- Nemoći intelektualca da pronađe svoje mjesto i ostvari svoje ideale u nepovoljnim okolnostima
Nehajev sugerira da je bijeg, bilo kroz alkohol, bilo kroz smrt, jedini izlaz za one koji se ne mogu pomiriti s realitetom i pronaći smisao u njemu.
Motivi i simboli povezani s temom
Nehajev koristi niz motiva i simbola kako bi dodatno naglasio i produbio teme kojima se bavi:
| Motiv/simbol | Značenje |
|---|---|
| Alkohol | Bijeg od stvarnosti, autodestrukcija, slabost karaktera |
| Mora | Težina života, emocionalno opterećenje, destruktivne misli |
| Vlak | Putovanje, promjena, nemogućnost bijega od sebe |
| Velegrad | Otuđenost, dehumanizacija, socijalna nepravda |
| Provincija | Duhovna pustinja, zaostalost, nemogućnost napretka |
Kroz vještu upotrebu ovih motiva i simbola, Nehajev stvara složenu literarnu strukturu koja na više razina komunicira glavne ideje i teme djela, pružajući čitatelju bogate interpretativne mogućnosti.
Kompozicija djela
Roman “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva ima složenu kompoziciju koja prati unutarnji razvoj glavnog lika, Đure Andrijaševića. Kroz pet ključnih dijelova, čitatelj dobiva uvid u Đurin životni put i njegove psihološke borbe.
Uvod
Uvod romana odvija se tijekom jedne noći u vlaku, gdje Đuro promišlja o svom životu. Kroz unutarnje monologe i retrospektivu, saznajemo o njegovom teškom djetinjstvu i školovanju. Nehajev vješto gradi Đurin lik, otkrivajući njegove strahove, nade i razočaranja. Ovo poglavlje postavlja temelje za daljnji razvoj radnje i Đurine osobne krize.
Zaplet
Zaplet prati Đurin život od odlaska u Beč na studij do povratka u rodnu Hrvatsku. U Beču se suočava s financijskim poteškoćama, usamljenošću i gubitkom ljubavi. Njegova očekivanja o životu u velegradu sudaraju se s realnosti, što ga vodi u alkoholizam i duboku egzistencijalnu krizu. Nehajev kroz zaplet majstorski prikazuje raspad Đurinih ideala i njegovo postupno propadanje.
Vrhunac
Đurino psihološko stanje doseže kritičnu točku nakon niza osobnih tragedija i neuspjeha. Suočen s vlastito propašću, Đuro se nalazi na rubu potpunog sloma. Nehajev kroz intenzivne unutarnje monologe i simboličke scene dočarava Đurinu agoniju i otuđenost od svijeta. Vrhunac romana snažno prenosi egzistencijalnu tjeskobu modernog intelektualca i njegov osjećaj besmisla.
Rasplet
U raspletu romana pratimo Đurin povratak u rodni kraj i njegov konačni poraz. Umoran i razočaran životom, Đuro se prepušta melankoliji i rezignaciji. Neuspjeli pokušaji pronalaska smisla kroz ljubav i umjetnost vode ga do tragičnog kraja. Rasplet naglašava neminovnost Đurine propasti u sukobu s društvom i samim sobom.
Zaključak
Nehajev u zaključnim poglavljima zaokružuje Đurinu priču, ostavljajući čitatelja s dubokim promišljanjima o položaju pojedinca u modernom dobu. Kroz Đurinu sudbinu, autor kritizira društvo koje guši individualnost i ostavlja čovjeka otuđenim i izgubljenim. Snažne slike i simboli u zaključku naglašavaju univerzalnost Đurine borbe i trajnu aktualnost djela.
| Dio romana | Ključni elementi |
|---|---|
| Uvod | Đurina prošlost, unutarnji svijet, postavlja temelje |
| Zaplet | Đurin život u Beču, razočaranje, pad u alkoholizam |
| Vrhunac | Đurina egzistencijalna kriza, psihološki slom |
| Rasplet | Povratak u rodni kraj, konačni poraz, tragičan kraj |
| Zaključak | Kritika društva, otuđenost modernog čovjeka, univerzalnost borbe |
Kroz pažljivo strukturiranu kompoziciju, Nehajev vodi čitatelja na putovanje kroz životne uspone i padove Đure Andrijaševića. Svaki dio romana doprinosi cjelokupnoj slici Đurine kompleksne ličnosti i njegovog mjesta u svijetu, ostavljajući snažan dojam i potičući na razmišljanje o ljudskoj egzistenciji.
Kratki sadržaj
Roman “Bijeg” prati život Đure Andrijaševića, mladog i siromašnog hrvatskog intelektualca. Đuro se školuje u Beču uz pomoć strica Tome, no ubrzo upada u financijske probleme i gubi interes za studij. Prisjećajući se svojih školskih dana, Đuro razmišlja o:
- Ljubavnim iskustvima, posebno s djevojkom Zorom
- Literarnim pokušajima
- Padu u alkoholizam i izolaciju
Umjesto da se suoči s problemima, Đuro bježi od njih. Radnja romana odvija se kroz dvanaest poglavlja koja opisuju ključne faze Đurinog života:
| Poglavlje | Opis |
|---|---|
| 1-4 | Djetinjstvo i školovanje |
| 5-8 | Studentski dani u Beču |
| 9-12 | Povratak u rodno mjesto i tragičan kraj |
Nehajev vješto gradi psihološki profil lika, prateći njegov razvoj od djetinjstva do zrelih godina. Đurina nemogućnost nošenja sa životnim izazovima i prilagodbe društvu dovodi do njegove propasti. Vrhunac romana je Đurin povratak u provinciju gdje, shrvan životnim problemima i razočaranjima, na kraju oduzima sebi život bacivši se u more.
Redoslijed događaja
Radnja romana “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva prati život Đure Andrijaševića kroz nekoliko ključnih faza:
Djetinjstvo i školovanje
Đuro odrasta u skromnim uvjetima, no pokazuje se kao izuzetno inteligentan i talentiran mladić. Zahvaljujući pomoći strica Tome, odlazi na školovanje u Beč gdje se nada ostvariti svoje snove.
Studentski dani u Beču
Život u velegradu donosi Đuri brojne izazove, ponajviše financijske prirode. Unatoč početnom entuzijazmu, on postupno gubi interes za studij i tone u depresiju i alkoholizam. Provodi dane lutajući bečkim ulicama i krčmama, otuđen od svijeta.
Literarni pokušaji i ljubav
U rijetkim trenucima inspiracije, Đuro piše novelu o svojoj ljubavi prema djevojci Zori. No nakon što ona ne uzvraća njegove osjećaje, on zapada u još dublju krizu i izolaciju.
Povratak kući i tragični kraj
Shrvan neuspjehom i razočaranjem, Đuro se vraća u rodni kraj nadajući se pronalasku smisla. Međutim, sredina u kojoj se nalazi guši svaki pokušaj individualnosti i kreativnosti. U konačnici, ne vidjevši izlaz iz svoje egzistencijalne krize, Đuro tragično završava svoj život bacivši se u more kraj Senja.
Kroz prikaz Đurinog životnog puta, od nade i ambicija mladosti do gorkog razočaranja i tragičnog kraja, Nehajev stvara potresnu sliku položaja intelektualca u malograđanskom društvu. Roman “Bijeg” psihološka je studija modernog čovjeka i njegove borbe za pronalazak smisla u svijetu koji ga ne razumije.
Analiza likova
Roman “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva detaljno istražuje psihološke i socijalne aspekte glavnih i sporednih likova. Kroz njihove kompleksne odnose i unutarnje borbe, Nehajev stvara živopisnu sliku društva svog vremena.
Glavni likovi
Đuro Andrijašević
Đuro Andrijašević je centralni lik romana – mladi, siromašni hrvatski intelektualac koji se školuje u Beču zahvaljujući pomoći strica Tome. Đuro se suočava s brojnim izazovima:
- Financijske poteškoće
- Gubitak interesa za studij
- Egzistencijalna kriza
- Neuspjeh u velikom gradu
- Borba s alkoholizmom i izolacijom
Kroz Đurine unutarnje monologe, pratimo njegov emocionalni i psihološki razvoj. On je utjelovljenje modernog čovjeka koji se bori pronaći svoje mjesto u društvu. Đurin tragični kraj, kada oduzima sebi život bacivši se u more, simbolizira poraz individualca u sukobu s malograđanskim vrijednostima.
Sporedni likovi
Stric Tomo
Stric Tomo igra važnu ulogu u Đurinom životu kao:
- Rođak
- Financijska podrška
- Mentor
On omogućuje Đuri školovanje u Beču i predstavlja figuru oslonca. Međutim, njihov odnos također otkriva razlike u vrijednostima i očekivanjima između generacija.
Zora i Vera
Zora Marković i Vera su dvije žene koje značajno utječu na Đurin emocionalni život:
| Lik | Uloga u Đurinom životu |
|---|---|
| Zora | Djevojka koju upoznaje kod strica; utječe na odluke |
| Vera | Njena smrt dodatno pogoršava Đurinu psihičku stanju |
Njihove priče osvjetljavaju složenost ljubavnih odnosa i društvenih očekivanja s kojima se Đuro suočava.
Odnosi između likova
Odnosi između likova u romanu “Bijeg” ključni su za razumijevanje Đurinog psihološkog stanja i njegove borbe protiv društvenih normi:
- Đuro i stric Tomo – Kompleksan odnos rođaka i mentora; otkriva generacijski jaz
- Đuro i Zora – Ljubavna veza koja utječe na Đurine odluke i emocionalnu stabilnost
- Đuro i Vera – Njena tragična smrt dodatno destabilizira Đurin život
Kroz interakcije s drugim likovima, Nehajev istražuje teme:
- Otuđenosti
- Egzistencijalne krize
- Sukoba individualnosti i društva
Ovi odnosi pružaju uvid u Đurinu psihološku kompleksnost i služe kao katalizatori za njegov konačni bijeg od života. Svaki lik predstavlja različite aspekte društva koje Đuro pokušava razumjeti i s kojima se bori.
Stil i jezik djela
Nehajev u romanu “Bijeg” koristi inovativan i moderan stil pisanja koji je bio presudan za razvoj hrvatske književnosti početkom 20. stoljeća. Njegov pristup odlikuje se psihološkom analizom i realističnim prikazom unutarnjih doživljaja glavnog lika.
Stilske figure i izražajna sredstva
Nehajev vješto koristi različite stilske figure i izražajna sredstva kako bi dočarao složeno psihološko stanje Đure Andrijaševića:
- Metafore i simboli: More, vlak i provincija postaju snažni simboli Đurinih unutarnjih previranja, otuđenosti i nemogućnosti bijega od samog sebe.
- Unutarnji monolozi: Česti unutarnji monolozi omogućuju direktan uvid u Đurine misli, osjećaje i egzistencijalne dileme.
- Kontrasti: Suprotstavljanjem Đurinih ideala i surove realnosti, Nehajev naglašava njegov tragičan položaj i neizbježan pad.
Narativne tehnike
Nehajev primjenjuje različite narativne tehnike kako bi stvorio kompleksnu psihološku sliku glavnog lika i njegova svijeta:
- Retrospekcija: Kroz Đurina sjećanja i osvrtanja na prošlost, čitatelj postupno otkriva ključne događaje i utjecaje koji su oblikovali njegovu ličnost.
- Promjena pripovjedačke perspektive: Nehajev vješto kombinira pripovijedanje u trećem licu s unutarnjim monolozima i pismima, stvarajući slojevitu narativnu strukturu.
- Gradacija: Postepenim intenziviranje Đurine psihološke krize i životnih nedaća, Nehajev stvara snažan dojam neizbježnosti tragičnog kraja.
Ton i atmosfera
Ton i atmosfera u romanu “Bijeg” odražavaju Đurino psihološko stanje i opću kritiku društva:
- Pesimizam i beznađe: Prevladavajući ton djela je sumoran i beznadežan, što odražava Đurinu nemogućnost da pronađe smisao i sreću u životu.
- Kritika društva: Nehajev kroz Đurinu priču kritizira licemjerje, konformizam i duhovnu prazninu malograđanskog društva.
- Psihološka napetost: Atmosfera romana prožeta je psihološkom napetoću koja proizlazi iz Đurine unutarnje borbe i njegovog sukoba s okolinom.
Nehajevljev stil i jezik u romanu “Bijeg” stvaraju snažnu psihološku studiju pojedinca u sukobu sa samim sobom i društvom, naglašavajući univerzalne teme otuđenosti, egzistencijalne krize i traganja za smislom života.
Simbolika i motivi
Roman “Bijeg” obiluje simbolikom i motivima koji produbljuju psihološku i socijalnu dimenziju djela. Ti elementi pružaju dodatni uvid u unutarnju borbu glavnog lika i kritiku tadašnjeg društva.
Simboli u djelu
Nekoliko ključnih simbola provlači se kroz roman:
- Putovanje simbolizira Đurin bijeg od stvarnosti i unutarnjih sukoba. Njegova putovanja između Beča, Zagreba, Senja i sela Zdenci odražavaju nemogućnost suočavanja s problemima.
- Veliki grad, osobito Beč, predstavlja Đurine strahove i nesigurnosti. Tmurni opisi grada pojačavaju osjećaj težine i beznađa.
- Alkohol je simbol Đurinog bijega od emocionalnih i financijskih problema. Što se više predaje piću, to dublje tone.
- More na kraju romana simbolizira konačni bijeg i predaju. Đurin skok u more označava njegov potpuni poraz.
Motivi
Nehajev vješto koristi motive kako bi naglasio teme romana:
- Motiv otuđenosti i izolacije provlači se kroz djelo, odražavajući Đurinu nemogućnost uklapanja u društvo.
- Financijske poteškoće konstantno muče Đuru, simbolizirajući borbu individualca u neprijateljskom svijetu.
- Đurini literarni pokušaji predstavljaju težnju za izražavanjem i pronalaženjem smisla, ali ujedno i neuspjeh.
- Ljubavne veze s Verom i Zorom otkrivaju Đurine duboke emocionalne konflikte i nesposobnost ostvarivanja smislenih odnosa.
Alegorija i metafora
Nehajev koristi alegoriju i metaforu za prenošenje dubljih poruka:
- Sam naslov “Bijeg” je metafora za Đurinu nemogućnost suočavanja sa životnim izazovima.
- Đurin život postaje alegorija modernog čovjeka zarobljenog u besmislenom i otuđenom postojanju.
- Opisi prirode često odražavaju Đurina unutarnja stanja, stvarajući snažne metaforičke slike.
- Đurino propadanje može se tumačiti kao alegorija propasti individualca u sukobu s društvenim normama.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Roman “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva, objavljen 1909. godine, duboko je ukorijenjen u povijesni, društveni i kulturni kontekst hrvatske moderne. Ovo razdoblje, koje je trajalo od kraja 19. do početka 20. stoljeća, obilježeno je značajnim promjenama na političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sceni:
| Područje | Obilježja hrvatske moderne |
|---|---|
| Politika | Hrvatska pod Austro-Ugarskom Monarhijom |
| Ekonomija | Industrijski razvoj, urbanizacija |
| Kultura | Novi književni pravci (realizam, modernizam) |
Nehajev kroz lik Đure Andrijaševića, siromašnog intelektualca školovanog u Beču, oslikava položaj obrazovane elite u tadašnjem društvu. Đuro se vraća u provincijski gradić gdje se suočava s:
- ograničenim mogućnostima
- konzervativnim društvenim normama
- marginalizacijom intelektualaca
Ovaj sukob individue i sredine odražava šire društvene prilike u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća, gdje su pisci i mislioci često bili suočeni s nerazumijevanjem i otporom malograđanske sredine[1][2][4].
Hrvatska moderna, kao književni i umjetnički pokret, donijela je svježe ideje i stilove, inspirirane europskim strujanjima poput realizma, impresionizma i simbolizma[2][3]. Nehajev, jedan od istaknutih predstavnika ovog pokreta, u “Bijegu” primjenjuje moderan psihološki pristup i tehnike poput unutarnjeg monologa, stvarajući kompleksnu studiju ljudske psihe i društva[1][4].
Interpretacija i kritički osvrt
Nehajevljev roman “Bijeg” nudi duboku psihološku analizu glavnog lika Đure Andrijaševića, mladog intelektualca koji se bori s egzistencijalnom krizom i otuđenošću u modernom društvu. Kroz Đurin život, autor istražuje teme poput:
- Financijskih poteškoća i borbe za preživljavanje
- Gubitka interesa za studij i intelektualni rad
- Neuspjelih ljubavnih veza i emocionalnih kriza
- Bijega od stvarnosti kroz alkohol i izolaciju
- Sukoba individualnosti i malograđanskih vrijednosti
Nehajev vješto gradi psihološki profil lika, prateći njegov razvoj od djetinjstva do tragičnog kraja. Đurin život postaje simbol moderne egzistencije, obilježene besmislom, otuđenošću i traganjem za smislom. Autor koristi inovativne narativne tehnike poput:
| Tehnika | Primjer u romanu |
|---|---|
| Unutarnji monolog | Đurina razmišljanja i dileme |
| Retrospekcija | Prikaz Đurinog djetinjstva i mladosti |
| Promjena pripovjedačke perspektive | Fokusiranje na različite likove i njihove poglede |
Simboli i motivi dodatno obogaćuju djelo, prenoseći dublje poruke:
- Putovanje kao bijeg od stvarnosti
- Veliki grad (Beč) kao izvor strahova i nesigurnosti
- Alkohol kao sredstvo bijega od problema
- More kao simbol konačnog poraza
Nehajev stvara snažnu kritiku društva koje guši individualnost i ostavlja pojedinca otuđenim i izgubljenim. Roman je duboko ukorijenjen u hrvatsku modernu, odražavajući promjene na političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sceni početkom 20. stoljeća. Kroz Đurin lik, autor oslikava položaj obrazovane elite, suočene s ograničenim mogućnostima i konzervativnim normama.
“Bijeg” predstavlja prekretnicu u razvoju hrvatske književnosti, uvodeći nove teme, likove i narativne tehnike. Nehajevljev stil i jezik, obilježeni metaforama, simbolima i psihološkim uvidima, postavljaju visoke standarde za buduće autore. Ovaj roman ostaje aktualan i danas, pružajući univerzalnu priču o ljudskoj borbi za pronalazak smisla u često besmislenom svijetu.
Vlastiti dojam i refleksija
Roman “Bijeg” Milutina Cihlara Nehajeva ostavlja dubok utisak svojom slojevitom analizom egzistencijalne krize modernog čovjeka. Kroz lik Đure Andrijaševića, Nehajev vješto oslikava borbu pojedinca protiv društvenih normi i vlastitih demona, stvarajući snažnu psihološku studiju koja nadilazi vrijeme i prostor.
Đurin tragični kraj služi kao opomena o opasnostima bijega od problema i važnosti suočavanja sa životnim izazovima. Nehajevljev inovativan stil i jezik, isprepleteni simbolima i metaforama, obogaćuju narativ i potiču čitatelja na dublje promišljanje o temama otuđenosti, egzistencijalne krize i potrage za smislom života.
“Bijeg” ostaje relevantan i danas, nudeći univerzalnu priču koja odzvanja u srcima čitatelja diljem generacija. Ovaj roman predstavlja istinsko remek-djelo hrvatske književnosti, postavljajući visoke standarde za buduće autore i potvrđujući Nehajevljevu poziciju kao jednog od najznačajnijih pisaca svog vremena.
