Pravilna uporaba riječi “čitati” u hrvatskom jeziku često stvara nedoumice, posebice među govornicima koji nisu izvorni ili tek uče jezik. Razlika između “čitati” i nepostojećeg “ćitati” nije samo pitanje pravopisa, već odražava temeljno razumijevanje hrvatske fonetike i pravila pisanja.
“Čitati” je jedini ispravni oblik glagola koji označava proces percepcije pisanog teksta. U hrvatskom standardnom jeziku ne postoji glagol “ćitati” jer slovo “ć” nikada ne dolazi na početku ove riječi, bez obzira na kontekst ili oblik u kojem se koristi.
Poznavanje pravilnog oblika riječi “čitati” predstavlja ne samo nužnost za pravilnu komunikaciju, već i poštovanje prema bogatoj hrvatskoj jezičnoj tradiciji. U nastavku teksta detaljnije ćemo razjasniti zašto je ova naizgled mala razlika toliko značajna.
Ispravno korištenje
Pravilno korištenje glagola “čitati” temelji se na jednostavnom pravilu hrvatskog jezika – riječ se piše isključivo s grafemom “č”, nikad s “ć”. Mnogi govornici griješe pod utjecajem sličnosti u izgovoru ovih glasova. Ključna razlika leži u artikulaciji – “č” je tvrđi glas koji nastaje kad jezik dodiruje nepce dalje od zuba, dok je “ć” mekši glas formiran bliže zubima.
U svakodnevnoj komunikaciji pravilno je reći: “Volim čitati knjige”, “Čitam novine svaki dan” ili “Djeca čitaju bajke”. Nepravilni oblici poput “ćitati”, “ćitam” ili “ćitaju” ne postoje u standardnom hrvatskom jeziku i smatraju se ozbiljnim pravopisnim pogreškama koje narušavaju profesionalnu komunikaciju.
Primjeri pravilne upotrebe
Pravilna upotreba glagola “čitati” očituje se u raznim svakodnevnim situacijama. U formalnoj komunikaciji često se susrećemo s izrazima poput “Profesorica čita studentske radove” ili “Učenici čitaju lektiru za sljedeći tjedan”. Poslovni kontekst donosi primjere kao što su “Dioničari pažljivo čitaju godišnje izvješće” ili “Odvjetnik čita ugovor prije potpisivanja”.
U neformalnim situacijama pravilno je reći: “Svake večeri čitam djetetu prije spavanja” ili “Oni rado čitaju znanstvenu fantastiku”. Za obrazovne svrhe korisni su primjeri: “Djeca uče čitati u prvom razredu” i “Čitanje naglas pomaže u razvoju jezičnih vještina”. Izrazi poput “ćitati knjigu” ili “ćitam novine” uvijek su pogrešni i ne pripadaju standardnom hrvatskom jeziku.
