Dvjesto ili dvijesto? – Kako se ispravno piše?

Jeste li se ikada zapitali piše li se pravilno “dvjesto” ili “dvijesto”? Ova naizgled jednostavna dvojba često izaziva nesigurnost čak i kod onih koji su uvjereni u svoje jezične vještine. Pravopisne nedoumice poput ove podsjećaju nas koliko jezik može biti složen, ali istovremeno fascinantan.

Ispravno korištenje

Pravilno korištenje riječi “dvjesto” i “dvijesto” ovisi o gramatičkom kontekstu, no nije rijetkost da čak i iskusni govornici griješe. Oblik “dvjesto” koristi se kad brojka stoji sama ili uz imenicu koja je muškoga roda (npr. dvjesto stolova). S druge strane, “dvijesto” pravilno je u kombinaciji s imenicama ženskoga roda (npr. dvijesto knjiga). Dakle, rod imenice diktira pravopis.

Ipak, tko će točno svaki put stati i razmisliti? Neki pomisle: “Ah, nevažna sitnica!” Ali – zar stvarno želite ostaviti dojam nepismene osobe u formalnom tekstu ili tijekom važne e-mail komunikacije?

Primjeri pravilne upotrebe

Oblik dvjesto koristi se u svakodnevnom jeziku i formalnim tekstovima, što ga čini standardom kojeg vrijedi slijediti. Recimo da pišemo: “U knjižnici su posudili dvjesto knjiga.” Ovdje je oblik potpuno ispravan jer prati normativne smjernice hrvatskog jezika.

Jednako tako, kada govorimo o udaljenostima ili količinama, primjerice: “Dvjesto kilometara dijeli ta dva grada” ili “Platila je dvjesto eura za te cipele,” jasno je kako ovo nije stvar izbora nego pravopisa.

Značenje i definicija

Riječi “dvjesto” i “dvijesto” nalaze svoje mjesto u hrvatskom jeziku kao izrazi za broj 200, ali s nijansama koje potječu iz gramatičke upotrebe, povijesti i dijalekata. Oblik “dvjesto” danas prevladava u suvremenom jezikoslovlju te se smatra standardnim, dok oblik “dvijesto” nosi sa sobom duh prošlih vremena.

“Dvjesto”, modernija verzija riječi, koristi se najčešće u svakodnevnoj komunikaciji, formalnim tekstovima i javnom govoru. Nasuprot tome stoji stariji izraz “dvijesto”, kojeg neki možda doživljavaju kao arhaičan relikt – no taj oblik nikako nije pogrešan. Dapače, on ima svoju svrhu u narodnim govorima ili pisanju književnih djela gdje funkcionira gotovo poetski.