Gospoda Glembajevi, remek-djelo Miroslava Krleže, predstavlja nam fascinantnu psihološku dramu koja secira kompleksne obiteljske odnose i sukobe. Ovo djelo, podijeljeno u tri čina, uvlači nas u vrtlog emocija i intriga jedne aristokratske obitelji na rubu propasti.
Uvod u lektiru
Drama “Gospoda Glembajevi” Miroslava Krleže jedno je od najznačajnijih djela hrvatske književnosti 20. stoljeća. Ovo remek-djelo vrhunac je Krležinog stvaralaštva u ciklusu o Glembajevima.
Autor
Miroslav Krleža, rođen 1893. u Zagrebu, bio je svestrani književni genij – novelist, pjesnik, esejist i dramaturg. Njegov bogat opus odlikuje se dubinom uvida u ljudsku psihu i oštrinom društvene kritike.
Krleža se smatra jednim od najvećih hrvatskih pisaca 20. stoljeća, poznat po nepokolebljivoj predanosti humanizmu i slobodi uma nasuprot društvenim i mentalnim ograničenjima.
Žanr i književna vrsta
“Gospoda Glembajevi” spada u žanr psihološke drame s elementima:
- realizma
- simbolizma
- ekspresionizma
Prema književnoj vrsti, ovo djelo je:
| Vrsta | Opis |
|---|---|
| Psihološko-socijalni roman | Napisan u obliku drame u tri čina |
| Psihološka drama | Fokus na unutarnjim konfliktima likova |
| Društvena kritika | Prikaz propadanja aristokracije |
Krležin stil odlikuje se realističko-analitičkim pristupom, pod utjecajem skandinavske dramaturgije, posebice djela Henrika Ibsena. Kroz slojevite dijaloge i snažne monologe, autor secira kompleksne odnose unutar obitelji Glembaj i njihovu neminovnu propast.
Mjesto i vrijeme
Drama “Gospoda Glembajevi” Miroslava Krleže odvija se u sljedećim okvirima:
Mjesto radnje
- Zagreb
- Rezidencija bankara Ignjata Jacquesa Glembaja
Krleža smješta radnju u srce hrvatske metropole, u raskošan dom ugledne obitelji Glembaj. Time naglašava socijalni status likova i ambijent visokog društva.
- Godinu dana prije izbijanja Prvog svjetskog rata
- Tijekom jedne ljetne večeri, nakon proslave godišnjice kompanije Glembay Ltd.
- Između jedan i pet sati ujutro
Odabirom 1913., Krleža dramu postavlja u vrijeme društvenih i političkih previranja uoči velikog rata. Ograničavanjem radnje na jednu noć, stvara atmosferu napetosti i dojam da se sudbina obitelji i likova odvija u stvarnom vremenu pred našim očima.
Specifični vremenski i prostorni okviri daju drami dodatnu težinu i realističnost, istovremeno simbolizirajući konačan raspad aristokratskog svijeta na pragu novog doba.
Tema i ideja djela
Središnja tema drame “Gospoda Glembajevi” je propast aristokratske obitelji, prikazana kroz slojevite psihološke portrete likova i njihove međusobne odnose. Krleža majstorski secira kompleksnost ljudske psihe i društvene dinamike.
Glavna tema
Glavna tema drame je moralna, materijalna i fizička degradacija patricijske obitelji Glembay. Krleža duboko ponire u psihologiju likova, razotkrivajući njihove unutarnje sukobe, strasti i slabosti.
Kroz odnos oca Ignjata i sina Leonea, autor istražuje generacijski jaz, obiteljske traume i neminovnost propasti.
Sporedne teme
Uz glavnu temu, Krleža vješto isprepliće nekoliko sporednih tema:
- Socijalna tema: propadanje aristocracije pred naletom novog doba
- Obiteljska drama: složeni odnosi i sukobi unutar obitelji Glembay
- Egzistencijalna pitanja: potraga za identitetom i smislom života
- Kritika društva: licemjerje i površnost visokog društva
Ideja djela
Ideja “Gospode Glembajevih” je prikazati neizbježan raspad jednog svijeta i društvenog sloja kroz intimnu obiteljsku dramu.
Krleža sugerira da su moralna izopačenost, materijalna pohlepa i duhovna praznina uzroci propasti, kako na individualnoj, tako i na široj društvenoj razini.
Kroz psihološku karakterizaciju likova, autor razotkriva svu kompleksnost ljudske prirode i međuljudskih odnosa.
Motivi i simboli povezani s temom
Krleža koristi brojne motive i simbole kako bi dodatno naglasio i produbio temu djela:
- Smrt: simbolizira konačan raspad obitelji i starog poretka
- Novac: predstavlja materijalizam i moralnu iskrivljenost likova
- Prošlost: utjelovljena u obiteljskim portretima, ukazuje na teret nasljeđa
- Oluja: odražava psihološku napetost i neizbježnost sukoba
Vještim preplitanjem glavne i sporednih tema, te upotrebom sugestivnih motiva i simbola, Krleža stvara snažnu i slojevitu psihološku dramu koja razotkriva dubine ljudske psihe i slabosti društva. “Gospoda Glembajevi” remek-djelo su hrvatske književnosti koje i danas odjekuje svojom univerzalnom porukom.
Kompozicija djela
Drama “Gospoda Glembajevi” Miroslava Krleže ima strukturu karakterističnu za klasičnu dramsku kompoziciju. Podijeljena je u tri čina koji prate razvoj radnje, likova i njihovih odnosa.
Uvod
U prvom činu, Krleža nas uvodi u svijet obitelji Glembaj kroz proslavu godišnjice tvrtke Glembay Ltd. Upoznajemo likove:
- Ignjata Glembaja, patrijarha obitelji
- Leonea Glembaja, Ignjatovog sina povratnika nakon 11 godina
- Ostale goste iz visokog društva
Kroz opise raskošnog salona ukrašenog obiteljskim portretima i razgovore među likovima, autor postavlja temelje za nadolazeće dramske sukobe.
Zaplet
Radnja se nastavlja razvijati u salonu gdje se:
- Produbljuju odnosi među likovima
- Otkrivaju obiteljske tajne i intrige
- Rasplamsavaju sukobi, posebice između oca Ignjata i sina Leonea
Kroz dinamične dijaloge i monologe, Krleža razotkriva:
- Kompleksnu psihologiju likova
- Generacijski jaz
- Moralne dvojbe
- Kritiku licemjerja visokog društva
Vrhunac
Dramska napetost doseže vrhunac u ključnim scenama:
- Žestoki verbalni obračun Leonea i Ignjata
- Leonova optužba da je barunica Castelli kriva za smrt njegove majke
- Otkriće bračne nevjere i skandala u obitelji
Kroz eskalaciju sukoba, Krleža maestralno ocrtava:
- Raspad obiteljskih odnosa
- Neminovnu propast aristokratskog svijeta
- Duhovnu i moralnu krizu likova
Rasplet
U posljednjem činu, nakon tragičnog vrhunca, slijedi rasplet:
- Smrt Ignjata Glembaja
- Leonovo suočavanje s vlastitim demonima
- Baruničin cinizam i hladnokrvnost
Krleža kroz rasplet naglašava:
- Poraz tradicionalnih vrijednosti
- Trijumf materijalne pohlepe i moralne izopačenosti
- Egzistencijalnu prazninu likova
Zaključak
Kroz pažljivo strukturiranu kompoziciju u tri čina, Krleža:
- Gradi složenu psihološku dramu
- Secira mračne dubine ljudske psihe
- Kritizira licemjerje i dekadenciju aristokracije
- Realističko-psihološke karakterizacije
- Simboličke sugestivnosti
- Univerzalne relevantnosti
Kratki sadržaj
Drama “Gospoda Glembajevi” odigrava se u domu Ignjata Glembaja, bogatog zagrebačkog bankara. Radnja započinje proslavom godišnjice tvrtke “Glembay Ltd.” u raskošnom Crvenom salonu gdje se okupljaju ugledni gosti.
Dolazi i Ignjatov sin Leon Glembay, umjetnik i intelektualac, nakon 11 godina izbivanja u Europi.
Ključni likovi drame su:
| Lik | Karakteristike |
|---|---|
| Leon Glembay | • protagonist, slikar i doktor filozofije • kritičan prema svojoj obitelji i njihovoj prošlosti • na kraju postaje ubojica, podliježući “obiteljskom prokletstvu” |
| Ignjat Glembay | • Leonov otac, imućni bankar • dominator, hladan i proračunat |
| Barunica Castelli | • Ignjatova druga žena • fatalna žena, prevrtljiva i pohotna |
| Angelika Glembay | • udovica Leonovog brata Ivana • nesretna i potlačena žena • gaji tajne osjećaje prema Leonu |
Osim unutarnjih konflikata likova, drama obiluje napetim scenama koje razotkrivaju prljave tajne obitelji Glembay. Kulminacija se događa u završnom dijalogu Leona i barunice Castelli, gdje se otkriva da je ona kriva za Ivanovu smrt i Leonovo progonstvo.
Redoslijed događaja
- Barunica Castelli ulazi u scenu i Leone ju napada, optužujući je za nevjeru i nesreću u obitelji. Sukob kulminira tako da Leone fizički nasrće na barunicu, stežući joj grlo.[3]
- Ignjat Glembay ulazi i razdvaja ih. On i Leone započinju žestoku svađu, tijekom koje Leone razotkriva obiteljske tajne i skandale, optužujući oca za nemoralnost i kriminal[2][3].
- U napetom dijalogu, otac i sin se suočavaju, a Leone iznosi gorku istinu o propasti i lažima unutar obitelji Glembaj. Optužuje oca da je indirektan ubojica vlastite žene i Leoneovog brata.[1][3]
Treći čin
- Treći čin odvija se u sobi barunice Castelli. Ona je u strahu nakon incidenta s Leoneom i namjerava pobjeći. Ignjat Glembay dolazi k njoj nakon svađe sa sinom[3].
- Iscrpljen i potresen, Ignjat se onesvješćuje. Liječnik Altmann pregledava ga i proglašava mrtvim, navodeći kao uzrok smrt moždani udar. No Leone sumnja da je Ignjat počinio samoubojstvo[1][2].
- Drama završava Leoneovim slomom. Shrvan emocijama i istinom koju je otkrio, Leone uzima škare i izjavljuje da ide “pogledati istini u oči”, ostavljajući kraj otvorenim za interpretaciju.[1][3]
Ovo je sažet redoslijed glavnih događaja u drami “Gospoda Glembajevi”. Kroz tri čina pratimo kulminaciju obiteljske drame Glembajevih, isprepletenu intenzivnim dijalozima, sukobima i razotkrivanjem mračnih tajni koje vode do tragičnog raspleta.
Analiza likova
U ovoj fascinantnoj Krležinoj drami, likovi su kompleksni, slojeviti i psihološki nijansani. Kroz njihove međusobne odnose, sukobe i unutarnje borbe, autor secira mračne dubine ljudske psihe.
Glavni likovi
Leone Glembay – Protagonist, slikar i intelektualac. Vječno u sukobu s ocem i obiteljskom tradicijom. Na kraju postaje ubojica.
Ignjat Jacques Glembay – Leoneov otac, hladan i proračunat bankar. Oličenje dekadencije aristokracije.
Barunica Castelli – Ignjatova druga supruga, fatalna žena koja unosi nemir u obitelj. Optužena za nevjeru.
Angelika Glembay – Udovica Leoneovog brata Ivana. Gaji potisnutu ljubav prema Leoneu.
Sporedni likovi
Dr. Puba Fabriczy – Obiteljski odvjetnik Glembajevih. Simbol korumpiranog pravnog sustava koji štiti bogate.
Dr. Silberbrandt – Svećenik, ispovjednik barunice Castelli. Predstavlja licemjerje Crkve.
Dr. Altmann – Obiteljski liječnik Glembajevih. U službi je bogatih, ali svjestan njihove izopačenosti.
| Lik | Uloga | Simbolika |
|---|---|---|
| Puba Fabriczy | Odvjetnik | Korumpirani sustav |
| Silberbrandt | Svećenik | Licemjerje Crkve |
| Altmann | Liječnik | Služenje bogatima |
Odnosi između likova
Krleža majstorski gradi napete i konfliktne odnose među likovima:
- Leone vs. Ignjat: Generacijski jaz, ideološki sukob, borba za dominaciju
- Leone vs. barunica Castelli: Prijezir, optužbe za razvrat, verbalni i fizički sukobi
- Ignjat vs. barunica Castelli: Hladan brak iz interesa, međusobno prikrivanje skandala
- Angelika vs. Leone: Potisnuta ljubav, nemogućnost iskrene komunikacije
- Leone vs. ostatak obitelji: Bunt protiv lažnog morala, razotkrivanje tamnih tajni
Kroz ove isprepletene odnose, Krleža stvara dramu nabijenu emocijama, otkrivajući slojeve trauma, laži i licemjerja unutar naizgled uglađene aristokratske obitelji.
Stil i jezik djela
Krležin jezik u “Gospoda Glembajevima” izrazito je sofisticiran i bogat, savršeno odgovarajući visokom društvenom statusu obitelji Glembaj. On vješto koristi složene dijaloge i monologe kako bi razotkrio duboku psihologiju likova i njihove međusobne odnose.
Stilske figure i izražajna sredstva
Krleža se obilato koristi različitim stilskim figurama i izražajnim sredstvima u ovom djelu, dodajući mu tako dubinu i kompleksnost:
- Ironija: Često je prisutna kako bi se naglasila razlika između vanjskog privida i unutarnje stvarnosti likova.
- Simbolika: Elementi poput obiteljske kuće i portreta predaka nose snažnu simboličku težinu, predstavljajući historiju i moralni pad obitelji.
- Metafore i usporedbe: Služe za dočaravanje emocija i stanja likova, te atmosfere.
- Kontrasti: Sukobljavaju se svjetovi aristokracije i građanstva, prošlost i sadašnjost, privid i stvarnost.
Narativne tehnike
Krleža primjenjuje različite narativne tehnike kako bi stvorio kompleksnu i slojevitu psihološku dramu:
- Retrospekcija: Kroz sjećanja i ispovijesti likova, otkriva se prošlost obitelji i oblikuje sadašnjost.
- Unutarnji monolozi: Pružaju uvid u misli i osjećaje likova, razotkrivajući njihove duboke unutarnje sukobe.
- Dijalozi: Napeti verbalni dueli između likova pokreću radnju i služe kao sredstvo karakterizacije.
- Simbolički detalji: Vizualni i auditivni detalji (oluja, slike predaka) podupiru temu propasti i raspada.
Ton i atmosfera
Ton drame je ozbiljan, težak i mračan, prožet osjećajem neizbježne propasti i beznađa. Krleža stvara gustu i zagušljivu atmosferu ispunjenu:
- Emocionalnom napetošću
- Psihološkom dubinom
- Obiteljskim intrigama i sukobima
- Kritikom licemjerja i dekadencije aristokracije
Čitatelja od početka obuzima osjećaj nadolazeće tragedije, pojačan klaustrofobičnim prostorom salona i olujom koja bjesniizvana. Mračna, gotovo sablasna atmosfera odražava dubinu moralnog pada likova i raspad njihovog svijeta.
Simbolika i motivi
Simbolika i motivi igraju ključnu ulogu u drami “Gospoda Glembajevi” Miroslava Krleže, pojačavajući teme i razotkrivajući psihologiju likova. Oni daju dodatnu dubinu i značenje radnji, karakterizaciji i odnosima unutar obitelji Glembaj.
Simboli u djelu
Krleža koristi razne simbole kako bi naglasio poruke i ideje u djelu:
- Vaga: Simbol nepoštenja i laži; Leone ističe da je prvi Glembaj krivo vagao, aludirajući na nečasno stjecanje bogatstva[1][2].
- Slike u salonu: Predstavljaju mračnu povijest obitelji, a ne samo umjetnost; simboliziraju moralnu korupciju Glembajevih[1].
- Baruničina slika: Simbol materijalizma i pohlepe; Leone je ironično komentira, naglašavajući njezinu ulogu u propadanju obitelji[1].
- Oluja: Odražava emocionalni i psihološki kaos unutar obitelji, kao i nadolazeću propast aristokracije[3].
Motivi
Autor vješto isprepliće različite motive kako bi produbio teme i karakterizaciju likova:
- Motiv krivnje: Proteže se kroz djelo, od Ignjatove krivnje za nemoralnost do Leoneove krivnje za ubojstvo.
- Motiv novca: Naglašava materijalizam i pohlepu koji vode do propasti obitelji; novac je izvor sukoba i korupcije.
- Motiv smrti: Smrt je prisutna kroz cijelu dramu, od spominjanja preminulih članova obitelji do tragičnog kraja.
- Motiv prošlosti: Prošlost obitelji Glembaj opterećuje sadašnjost likova, stvarajući nerazriješene traume i konflikte.
Alegorija i metafora
Krleža koristi alegoriju i metaforu kako bi prenio dublje značenje i društvenu kritiku:
- Obitelj Glembaj kao alegorija propadanja aristokracije: Propast obitelji odražava propast cijele aristokratske klase pred nadolazećim promjenama.
- Kuća Glembajevih kao metafora za njihov unutarnji svijet: Raskošna rezidencija skriva mračne tajne i psihološke komplekse likova.
- Leoneovo slikarstvo kao metafora za njegov bunt: Kroz umjetnost, Leone se bori protiv licemjerja i konvencija svoje obitelji i društva.
Simboli, motivi, alegorije i metafore u “Gospoda Glembajevi” stvaraju bogatu mrežu značenja, produbljujući Krležinu analizu ljudske psihe i kritiku aristokratskog društva. Oni pretvaraju obiteljsku dramu u univerzalnu priču o propadanju jednog svijeta i vrijednosti.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Krležina “Gospoda Glembajevi”, napisana 1929. godine, neodvojiva je od burnog povijesnog i društvenog miljea u kojem je nastala. Smještena je u specifičan kontekst prijelaza iz feudalizma u kapitalizam, što se odražava u sudbini obitelji Glembay. Oni su predstavnici visoke građanske elite, nekad moćni i uspješni, no sada ih potresa kriza identiteta i moralni rasap.
Drama zrcali kompleksne društvene promjene i lomove koji su obilježili to razdoblje:
- Raspad starih, feudalnih struktura moći
- Uspon građanstva i kapitalističkih odnosa
- Sukob starih i novih vrijednosti
- Kriza morala i duhovnosti
- Otuđenost i psihološki konflikti pojedinca
Kroz intimnu obiteljsku dramu Glembajevih, Krleža analizira šire društvene procese i njihov utjecaj na čovjeka. On secira mentalitet i psihologiju likova duboko ukorijenjenih u svoje vrijeme i klasu, razotkrivajući slabosti i proturječja jedne epohe na izmaku.
| Godina radnje | Mjesto radnje | Društveni sloj |
|---|---|---|
| 1913. | Zagreb | Visoka građanska elita |
Kulturno, “Gospoda Glembajevi” pripadaju srednjoeuropskom kulturnom krugu, s utjecajima bečke i mađarske aristokracije.
No istovremeno, djelo nosi snažan pečat hrvatske kulture i mentaliteta, kroz jezik, običaje i specifične lokalne reference. Krleža stvara bogat i slojevit kulturni amalgam, koji daje autentičnost i životnost njegovim likovima i miljeu.
Interpretacija i kritički osvrt
Proučavajući “Gospodu Glembajeve” zapanjila me Krležina majstorska dissekcija ljudske psihe. Ovdje iznosi duboke uvide u tamne predjele uma likova, poput Leonea i Ignjata, ogoljujući njihove strasti, konflikte i traume s kiruškom preciznošću. Ono što me se posebno dojmilo su:
- Višeslojnost i složenost psiholoških portreta
- Naglasak na unutarnje sukobe i generacijske jazove
- Razotkrivanje slabosti, pohlepe i licemjerja ispod uglađene površine
Smatram da je Krleža virtuoz u stvaranju napetosti kroz intenzivne dijaloge i monologe. Svaka replika odiše psihološkom dubinom, postupno otkrivajući skrivene istine i gorke spoznaje. Scena verbalnog obračuna Leonea i Ignjata mi je osobito potresna, kulminacija godina nakupljanih emocija i trauma.
Ono što cijenim kod Krleže je i njegova oštra kritika društva i morala. Radnju smješta u prijelomni povijesni trenutak, zrcaleći šire promjene kroz intimnu dramu. Propast Glembajevih postaje simbol raspada starih struktura i vrijednosti pred naletom novog doba. Krleža secira:
- Dekadenciju i licemjerje aristokracije
- Sukob starih i novih svjetonazora
- Krizu duhovnosti u materijalističkom svijetu
Moje mišljenje je da “Gospoda Glembajevi” nadilaze puku obiteljsku kroniku, pružajući univerzalnu studiju ljudske prirode i društva.
Krležin bogat i sugestivan jezik, protkan simbolima i stilskim figurama, pretvara dramu u pravo remek-djelo. Svaki detalj, od olujne atmosfere do simboličnih rekvizita, doprinosi dubokom razumijevanju karaktera i njihovih sudbina.
Ipak, moram priznati da me kraj pomalo zbunjuje svojom otvorenošću. Je li Ignjatova smrt nesretan slučaj ili njegov svjestan izbor? Leonov konačni slom ostavlja gorak okus, ali i prostor za vlastito tumačenje.
Sveukupno, smatram “Gospodu Glembajeve” iznimnim djelom koje i danas snažno rezonira. Krležina britka analiza ljudske psihe i društvenih procesa ne gubi na aktualnosti.
Ova drama ostaje vrijedno svjedočanstvo jednog vremena, ali i univerzalna refleksija o čovjekovoj prirodi, krhkosti morala i neizbježnosti promjena.
Vlastiti dojam i refleksija
Kao čitatelj i ljubitelj književnosti, ostajem duboko impresioniran Krležinim remek-djelom “Gospoda Glembajevi”. Ovo djelo ne samo da je zadivljujuće svojim stilskim i kompozicijskim elementima, već i snažno odzvanja univerzalnom porukom o ljudskoj prirodi i društvu.
Kroz slojevite dijaloge i monologe, Krleža majstorski secira psihološke dubine likova, razotkrivajući njihove unutarnje sukobe, strasti i slabosti. Impresivna mi je njegova sposobnost da kroz intimnu obiteljsku dramu prikaže šire društvene procese i njihov utjecaj na pojedinca.
Ono što mi se posebno sviđa jest Krležina vješta upotreba simbola i motiva, koja dodaje dubinu i kompleksnost djelu. Alegorije i metafore stvaraju bogatu mrežu značenja, pretvarajući “Gospodu Glembajeve” u slojevito i misaono stimulativno štivo.
Krležina oštra kritika licemjerja, pohlepe i moralnog propadanja aristokracije i danas snažno odjekuje. Ovo djelo nadilazi svoje vrijeme i ostaje univerzalno relevantno, pružajući uvide u ljudsku prirodu koji su jednako aktualni danas kao i u vrijeme nastanka drame.
“Gospoda Glembajevi” neosporno je vrhunac Krležinog stvaralaštva i jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti. Kao čitatelj, ostajem duboko dirnut i inspiriran ovim moćnim djelom koje će me još dugo pratiti svojim porukama i idejama.