Jeste li se ikada zapitali piše li se ispravno “hoče” ili “hoće”? Ovo je jedno od najčešćih pravopisnih pitanja u hrvatskom jeziku, a odgovor nije samo stvar pravilnosti već i razumijevanja osnovnih jezičnih pravila.
Ispravan oblik uvijek je “hoće”. Oblik “hoče” pogrešan je jer ne slijedi gramatička pravila standardnog hrvatskog jezika.
Pravopisne dvojbe poput ove često izazivaju nesigurnost, no rješenje leži u poznavanju glasovnih promjena koje su temelj našeg jezika. U nastavku ćemo razjasniti zašto dolazi do ovakvih grešaka i kako ih izbjeći zauvijek.
Ispravno korištenje
Ispravna upotreba glagola “hoće” temelji se na pravilima standardnog hrvatskog pravopisa. Oblik s mekim č, tj. “hoće”, koristi se za izražavanje budućnosti ili volje u trećem licu jednine i množine (primjerice: “Ona hoće doći sutra.” ili “Hoće li oni stići na vrijeme?”).
Pogrešan oblik “hoče” rezultat je nepoznavanja fonoloških zakonitosti jezika. Glasovna promjena poznata kao palatalizacija osigurava da tvrdi glas c prelazi u mekši glas č nakon određenih samoglasnika, što dodatno potvrđuje zašto je samo “hoće” gramatički točno.
Primjeri pravilne upotrebe
Je li zaista tako teško zapamtiti ispravan oblik glagola “htjeti”? Evo nekoliko primjera koji jasno pokazuju kako se “hoće” pravilno koristi u rečenicama:
- Hoću novi stan, ali cijene su danas sulude.
- Njegova odluka da hoće sve sam učiniti bila je pomalo pretjerana.
- “Zar stvarno misliš da to možeš?” pitala ga je, a on samo odgovori: “Hoću!“.
- Upitao ju je: “Hoćeš li doći sutra? Ili opet imaš izgovore?”.
Svaki od ovih primjera zorno pokazuje razliku između poštivanja pravopisa i njegove potpune ignorancije koja vodi do oblika poput “hoče”, što zbog svoje neispravnosti odmah bode oči. Neki će možda tvrditi da ih zvukovi zbunjuju – moguće – no zahtjeva li standardni hrvatski jezika išta drugo osim preciznosti?
Značenje i definicija
Oblik “hoće” pripada glagolu htjeti i koristi se za izražavanje volje, namjere ili budućnosti. To je pravilni oblik u standardnom hrvatskom jeziku koji se javlja kroz različite oblike: “hoću”, “hoćeš”, “hoće”, “hoćemo”, “hoćete”. Svaki od tih oblika jasno prati gramatička pravila vezana uz lice i broj.
