Mnogim hrvatskim govornicima često se javlja nedoumica o pravilnom pridjevskom obliku za jezik i kulturu Japana – je li ispravno reći “japanski” ili “japanjski”? Ova dilema nije neobična s obzirom na složenost hrvatskih pravila tvorbe pridjeva od stranih imena.
Prema suvremenim hrvatskim pravopisnim priručnicima i rječnicima, ispravan oblik je “japanski”, a ne “japanjski”. Pridjev “japanski” izveden je od imena države Japan dodavanjem sufiksa -ski, što je u skladu s općim pravilima tvorbe pridjeva u hrvatskom standardnom jeziku.
Jezične nedoumice poput ove otkrivaju zanimljive aspekte hrvatskog jezika i njegove prilagodbe stranim riječima. Kroz analizu ovog naizgled jednostavnog pitanja, moguće je bolje razumjeti šire principe hrvatske gramatike i njezine primjene u svakodnevnoj komunikaciji.
Ispravno korištenje
Normativni priručnici hrvatskog jezika jednoglasno potvrđuju da je ispravan oblik “japanski”. Ova tvorba pridjevskog oblika slijedi pravilo dodavanja sufiksa -ski na osnovu riječi Japan. Lingvistički gledano, oblik “japanjski” nije standardan i treba ga izbjegavati u formalnoj komunikaciji.
Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izričito navodi “japanski” kao jedini standardni oblik. Ovo pravilo vrijedi za sve izvedenice: japanski jezik, japanska kultura, japanski restoran.
Pridjev “japanski” kontinuirano se koristi u akademskim publikacijama, službenim dokumentima i medijima, što dodatno potvrđuje njegovu normativnu prednost nad nestandardnim oblikom “japanjski”.
Primjeri pravilne upotrebe
Pravilna upotreba pridjeva “japanski” vidljiva je u brojnim kontekstima svakodnevne i službene komunikacije. U medijskom prostoru redovito se susrećemo s izrazima poput “japanska kultura”, “japanski automobili” ili “japanska kuhinja”. Hrvatski jezični portal dosljedno koristi oblik “japanski” u svim natuknicama povezanima s Japanom.
U akademskim krugovima standardizirana je upotreba izraza “japanski jezik” i “japanska književnost”. Primjerice, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji kolegij “Uvod u japanski jezik”, a ne “Uvod u japanjski jezik”. U diplomatskim odnosima koristi se izraz “japansko veleposlanstvo”, što dodatno potvrđuje normativnu prednost ovog oblika.
U turističkim vodičima i brošurama također se koristi isključivo pridjev “japanski”, kao u primjerima “japanski vrtovi”, “japanska ceremonija čaja” ili “japanski festivali”.
