U hrvatskom obrazovnom sustavu često se susrećemo s terminološkom dvojbom: kurikul ili kurikulum? Ova naizgled jednostavna jezična dilema otvara niz pitanja o standardizaciji obrazovne terminologije i njezinoj praktičnoj primjeni u školama diljem Hrvatske.
Termini “kurikul” i “kurikulum” predstavljaju dvije jezične varijante istog pojma koji označava sveobuhvatni plan i program obrazovanja s jasno definiranim ciljevima, sadržajima, metodama i evaluacijskim postupcima. Iako se u službenim dokumentima češće koristi oblik “kurikulum”, oba termina smatraju se ispravnima u hrvatskom jeziku.
Razumijevanje suptilnih razlika između ovih izraza nije samo pitanje jezične preciznosti, već i ključni element u profesionalnoj komunikaciji među obrazovnim stručnjacima koji svakodnevno oblikuju budućnost hrvatskog obrazovnog sustava.
Ispravno korištenje
Uporaba termina “kurikul” i “kurikulum” u hrvatskom obrazovnom kontekstu zahtijeva dosljednost i preciznost. Službeni dokumenti Ministarstva znanosti i obrazovanja pretežno koriste oblik “kurikulum”, što ga čini dominantnim izborom u formalnoj komunikaciji. Hrvatski jezični portal priznaje oba oblika kao ispravna, no stručnjaci iz područja obrazovanja većinom preferiraju dulji oblik “kurikulum”.
Za profesionalnu komunikaciju među obrazovnim djelatnicima važno je pratiti prevladavajuću praksu unutar institucije. U znanstvenim radovima i stručnim publikacijama preporučljivo je dosljedno koristiti jedan oblik kroz cijeli tekst. Nedosljednost u terminologiji može stvoriti konfuziju i umanjiti profesionalnu vjerodostojnost autora, posebno u službenim dokumentima i obrazovnim strategijama.
Primjeri pravilne upotrebe
U svakodnevnoj praksi oba oblika, “kurikul” i “kurikulum”, nalaze svoje mjesto ovisno o kontekstu. U službenim dokumentima Ministarstva znanosti i obrazovanja najčešće se koristi duži oblik: “Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje” ili “Kurikulum zdravstvenog odgoja”.
Školski djelatnici često primjenjuju oblik koji je dominantan u njihovoj instituciji: “Naša škola implementira novi kurikul za prirodoslovne predmete” ili “Kurikulum naše gimnazije uključuje prošireni program stranih jezika”.
U znanstvenim publikacijama autori dosljedno koriste jedan oblik kroz cijeli rad: “Razvoj kurikuluma zasnovanog na kompetencijama predstavlja izazov suvremenog obrazovanja” ili “Kurikul usmjeren na ishode učenja zahtijeva nove pristupe vrednovanju”.
