Pitanje pravilnog pisanja riječi “ljepotan” ili “lijepotan” često zbunjuje govornike hrvatskog jezika. Ova pravopisna nedoumica dio je šire problematike primjene pravila o pisanju “je” i “ije” u hrvatskom standardnom jeziku.
Pravilan oblik riječi je “ljepotan”, izveden iz pridjeva “lijep”. Kod tvorbe imenica od pridjeva s ijekavskim refleksom jata “ije” dolazi do kraćenja u “je”, što je u skladu s pravilima hrvatske gramatike. Ovaj princip vrijedi i za mnoge druge slične riječi poput “smješak” (od “smiješiti se”) ili “cjepivo” (od “cijepiti”).
Hrvatski jezik prepun je sličnih pravopisnih izazova koji zahtijevaju dobro poznavanje jezičnih pravila. Razumijevanje distinkcije između “ljepotan” i “lijepotan” otvara vrata prema širem poznavanju jezičnih zakonitosti kojima se hrvatski jezik odlikuje.
Ispravno korištenje
Pravilna upotreba riječi “ljepotan” u hrvatskom jeziku podliježe fonološkom pravilu o kraćenju ije > je. Kad se imenice tvore od pridjeva “lijep”, refleks dugog jata “ije” prelazi u “je” zbog pomicanja naglaska. Zato pišemo “ljepotan”, a ne “lijepotan”, slično kao što pišemo “ljepotica” umjesto “lijepotica”.
Hrvatske gramatike i pravopisi jasno navode ovo pravilo. Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje potvrđuje oblik “ljepotan” kao jedini standardni oblik. Ovo pravilo dosljedno se primjenjuje i u drugim sličnim tvorenicama poput “ljepota”, “ljekovit” i “ljepuškast”.
Bitno je zapamtiti razliku između osnovnog oblika pridjeva “lijep” i izvedenica u kojima dolazi do kraćenja.
Primjeri pravilne upotrebe
Riječ “ljepotan” pravilno se koristi u različitim kontekstima hrvatskog jezika. Evo nekoliko konkretnih primjera koji pokazuju ispravnu upotrebu:
“Mladi ljepotan privukao je pažnju svih prisutnih na svečanosti.”
“U novom filmu glavnu ulogu tumači poznati ljepotan koji je nedavno osvojio nagradu za najboljeg glumca.”
“Taj ljepotan s naslovnice časopisa postao je zaštitno lice poznate modne marke.”
“Nije svaki ljepotan ujedno i talentiran glumac, ali on je dokazao suprotno.”
“Ljepotani poput njega često dobivaju uloge u romantičnim komedijama.”
Kako vidimo, riječ se primarno koristi za označavanje muške osobe koja se ističe fizičkom ljepotom, a uvijek zadržava isti pravopisni oblik s “je” umjesto “ije”, dosljedno prateći pravilo o kraćenju ije/je.
