Jezične nedoumice često se pojavljuju i kod najspretnijih govornika, a jedna od njih je dilema između “ljepši” i “lijepši”. Ove dvije riječi zvuče slično, ali što je zapravo pravilno? Je li moguće da obje imaju svoje mjesto u jeziku?
Ispravno korištenje
Pravilno razumijevanje riječi “ljepši” i “lijepši” ovisi o gramatičkim pravilima standardnog hrvatskog jezika. Riječ “lijepši” je jedini ispravni oblik u književnom jeziku, budući da se pridjev “lijep” komparira upravo dodatkom sufiksa “-ši”. Dakle, ako želite opisati nešto što ima više ljepote (primjerice, „Ovaj grad je lijepši od prethodnoga“), riječ koju morate koristiti je jasna.
Primjeri pravilne upotrebe
Pravila hrvatskog standardnog jezika jasno definiraju komparativ pridjeva “lijep”. Pogledajmo nekoliko pravilnih primjera koji, ako ćemo iskreno, nikome ne bi trebali zadavati muke – ali eto, raspravlja se i dalje:
- On je imao ljepšu kuću od moje. Jednostavna usporedba u kojoj oblik “ljepša” lijepo prati rastući intenzitet osjećaja prema toj spomenutoj kući.
- Ti ljepše crtaš od mene, ali zato ja ljepše pjevam. Evo lagane zabave: primjer prijateljskog takmičenja gdje su oba oblika korištena ispravno.
- Ljepši si od mog ružnog psa. Malo humora! Usporedba samo naglašava očigledno—i ovaj pas dođe kao mjera za sve!
- To je jedno od ljepših jela koje sam u životu vidjela. Kada želite istaknuti nešto posebno među mnogima.
- Svi su se složili da je proljeće puno ljepše od zime. Općenarodna istina ili kontroverza? Proljeće ovdje zaslužuje svoje mjesto kroz kratki refleks slogova.
Značenje i definicija
Pridjev “lijep” u hrvatskom jeziku označava nešto što je atraktivno, ugodno oku ili estetski prihvatljivo. To je osnovni oblik pridjeva poznat kao pozitiv. Međutim, kad želimo usporediti koliko su dvije stvari lijepe (ili tko izvana prednjači ljepotom), prelazimo na komparativ, a pravilni oblik tada glasi – “ljepši”, nikako ne “lijepši”.
Zašto baš “ljepši”? Pravila standardnog jezika nalažu skraćivanje refleksa jata (ije se pretvara u je) kod izrade komparativa i superlativa. Dakle, kada sljedeći put vidite nekoga da piše “lijepši”, slobodno mu ukazujte na tu sitnu grešku – neka nauči da samo ljupke riječi poput “ljepša kuća” očaravaju pravopisne normative!
A superlativ? Ah, to je već lako! Oblik najljepši odnosi se na nešto s najviše estetskog potencijala od svih opcija. Tko zna, možda vam čak ta riječ posluži pri pisanju opisa o onom nezaboravnom zalasku Sunca koji ste nazvali “jednim od onih rijetkih trenutaka”.
