Potresna lektira – “Mali ratni dnevnik” otkriva istinu rata

“Mali ratni dnevnik” Stjepana Tomaša potresna je i dirljiva priča o dječaku Jurici i njegovim ratnim iskustvima. Kroz Juričine oči čitatelji proživljavaju strahote rata, gubitak djetinjstva i životne lekcije koje je naučio u najtežim trenucima.

Ovaj dnevnik pruža uvid u život djeteta u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj, otkrivajući kako rat utječe na najranjivije članove društva – djecu. Jurica se suočava s razaranjima, razdvojenošću obitelji i gubitkom voljenih, ali unatoč svemu zadržava snagu duha i nadu u bolje sutra.

Tomaš vješto prikazuje emocionalnu dubinu i zrelost mladog protagonista, stvarajući snažnu vezu između čitatelja i lika. “Mali ratni dnevnik” potiče na razmišljanje o posljedicama rata i važnosti očuvanja nevinosti i hrabrosti u najtežim vremenima.

Uvod u lektiru

“Mali ratni dnevnik” je potresan roman Stjepana Tomaša koji prikazuje strahote Domovinskog rata viđene očima djevojčice Cvijete Zlatić. Kroz formu dnevnika, čitatelji prate Cvijetinu svakodnevicu u ratom zahvaćenom Osijeku od 1991. do 1993. godine.

Autor

Stjepan Tomaš, renomirani hrvatski književnik, odlučio se uhvatiti u koštac s teškom temom ratne stvarnosti i njezinim utjecajem na djecu. Kroz lik Cvijete, Tomaš vješto ocrtava emocionalnu dubinu i zrelost koju su djeca bila prisiljena razviti u tim teškim vremenima. Njegov senzibilan pristup temi i uvjerljiv prikaz dječje perspektive čine ovaj roman snažnim i nezaboravnim štivom.

Žanr i književna vrsta

“Mali ratni dnevnik” pripada žanru dječjeg ratnog romana, koji se bavi izazovnim temama poput:

• nasilja
• straha
• patnje
• gubitka djetinjstva

Specifičnosti ovog žanra su:

Karakteristika	Opis
Dječja perspektiva	Radnja se prikazuje kroz oči djeteta
Ratna tematika	Fokus je na utjecaju rata na djecu i njihovu okolinu
Emotivnost	Naglasak je na emocionalnim reakcijama likova na ratna zbivanja

Kroz formu dnevnika, Tomaš uspijeva dočarati autentičnost i neposrednost Cvijetinih iskustava. Ovaj književni pristup omogućuje čitateljima da se poistovjete s glavnom junakinjom i dublje razumiju njezine misli, osjećaje i strahove u jeku ratnih zbivanja.

Mjesto i vrijeme

Radnja romana “Mali ratni dnevnik” smještena je u Osijek, grad na istoku Hrvatske koji je pretrpio teška razaranja tijekom Domovinskog rata. Osijek je bio jedna od prvih meta agresorskih napada 1991. godine. Cvijeta, glavna junakinja, svjedoči stradanjima svog voljenog grada – od granatiranja, preko nestašice hrane i struje, do neizvjesnosti hoće li njezini najbliži preživjeti.

Kako bi je zaštitili, Cvijetini roditelji šalju je u Pinkafeld, gradić u Austriji, daleko od ratnih strahota. No čak i u sigurnosti inozemstva, njezine misli i osjećaji vezani su uz dom i voljene koji su ostali iza nje. Kroz Cvijetine zapise, čitatelji prate njezin put od Osijeka do Pinkafelda i natrag, prožet strepnjom, nadom i čežnjom.

Vremenski okvir romana obuhvaća razdoblje od 1991. do 1992. godine, najintenzivnije godine Domovinskog rata. U tom relativno kratkom, ali turbulentnom periodu, životi brojnih obitelji, poput Cvijetine, bili su nepovratno promijenjeni. Tomaš vješto dočarava atmosferu tog vremena, od svakodnevnih izazova preživljavanja do šireg političkog i društvenog konteksta.

Mjesto i vrijeme radnje u “Malom ratnom dnevniku” nisu tek puka pozadina, već igraju ključnu ulogu u oblikovanju likova i njihovih sudbina. Kroz Cvijetine oči, rat u Osijeku postaje bolno osoban i opipljiv, a njezino izbjeglištvo u Pinkafeldu gorko-slatko utočište. Tomašev roman snažno svjedoči o jednom od najtežih razdoblja novije hrvatske povijesti, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima čitatelja.

Tema i ideja djela

“Mali ratni dnevnik” Stjepana Tomaša duboko zadire u srž ratne zbilje i njezin utjecaj na djecu. Kroz prizmu djevojčice Cvijete, djelo razotkriva gorku istinu o odrastanju u sjeni rata.

Glavna tema

Glavni fokus djela je prikaz rata očima djeteta. Cvijeta u svom dnevniku bilježi:

• Svakodnevne strahote i nedaće ratom pogođenog Osijeka
• Bombardiranja, nestanak struje i vode
• Gubitak prijatelja i razdvojenost od bližnjih
• Strah, neizvjesnost i borbu za preživljavanje

Tomaš vješto ocrtava dubinu traume koju rat ostavlja na najmlađima, prisiljavajući ih da prerano sazriju.

Sporedne teme

Uz glavnu ratnu tematiku, djelo istražuje i druge bitne motive:

1. Gubitak djetinjstva

• Rat krade Cvijeti bezbrižnost i nevinost
• Umjesto igre, prisiljava je na skrivanje u podrumima

1. Važnost obitelji

• U kaosu rata, ljubav bližnjih pruža utjehu
• Razdvojenost od roditelja dodatno pojačava Cvijetin strah

1. Snaga prijateljstva

• Cvijeta nalazi potporu u prijateljima koji dijele istu sudbinu
• Zajedništvo joj pomaže prebroditi teške trenutke

Ideja djela

Kroz Cvijetine iskrene zapise, Tomaš nastoji:

• Osvijestiti čitatelje o razornom utjecaju rata na djecu
• Prikazati neizmjernu snagu i otpornost dječjeg duha
• Potaknuti na razmišljanje o besmislu i tragičnosti rata
• Istaknuti važnost mira, ljubavi i razumijevanja

Autentičnošću Cvijetina glasa i suptilnim stilom, “Mali ratni dnevnik” postaje snažno antiratno svjedočanstvo koje slavi nadu i hrabrost u najtežim vremenima.

Motivi i simboli povezani s temom

Tomaš koristi razne motive i simbole kako bi dodatno naglasio teme djela:

Motiv/Simbol	Značenje
Razrušeni grad	Osijek kao simbol stradanja i razaranja
Cvijetin dnevnik	Glas nevinosti u kaosu, svjedočanstvo o patnji
Odlazak u Austriju	Bijeg od rata, čežnja za sigurnošću i mirom
Povratak kući	Nada u obnovu i bolju budućnost

Kroz ove simbolične elemente, autor pojačava emocionalnu rezonancu priče i potiče čitatelje na dublje promišljanje o posljedicama rata.

Kompozicija djela

“Mali ratni dnevnik” je roman pisan u formi dnevnika 12-godišnje djevojčice Cvijete. Djelo se sastoji od tri cjeline koje prate Cvijetina iskustva tijekom Domovinskog rata u Osijeku od 1991. do 1993. godine.

Uvod

Roman započinje 6. rujna 1991., na dan kada je trebala početi škola, no zbog ratnih zbivanja to nije bilo moguće. Cvijeta, učenica VI b razreda osnovne škole “Anka Butorac”, kroz svoje zapise uvodi čitatelje u surovu ratnu stvarnost Osijeka. Umjesto bezbrižnih dječjih dana, njezinu svakodnevicu ispunjavaju zvuci granata i strah od neizvjesne budućnosti.

Zaplet

Kako se rat intenzivira, tako i Cvijetini dnevnički zapisi postaju sve potresnijiOpćine . Ona bilježi:

• Svakodnevne strahote i razaranja grada
• Neimaštinu i nestašicu hrane
• Strah za živote bližnjih
• Emocionalne i psihološke posljedice rata na nju i njezine prijatelje

Kroz Cvijetine oči, rat poprima novo, jezivo lice. Njezini iskreni i detaljni opisi omogućuju čitateljima da duboko suosjećaju s patnjama nedužnog djeteta bačenog u vrtlog ratnog kaosa.

Vrhunac

Kako bi je zaštitili od ratnih strahota, Cvijetini roditelji donose tešku odluku – poslati je u Austriju, u gradić Pinkafeld. Cvijeta se tako našla daleko od doma, obitelji i prijatelja, prepuštena neizvjesnosti hoće li ih ikada ponovno vidjeti. Njezini zapisi iz tog razdoblja odišu dubokom čežnjom za domom i strahom za najmilije:

Osjećaji	Misli
Usamljenost	“Hoće li ovo ikada završiti?”
Strah	“Jesu li mama i tata dobro?”
Čežnja	“Nedostaje mi moj dom, moji prijatelji.”

Ovaj potresni vrhunac romana razotkriva svu težinu ratne traume na dječju psihu.

Rasplet

Nakon sto dana provedenih u Pinkafeldu, Cvijeta se vraća u Osijek. No povratak nije donio olakšanje – rat je i dalje bjesnio. Cvijetini zapisi sada odražavaju rezignaciju i pomirenost sa sudbinom:

• Prihvaćanje “novog normalnog”
• Prilagodba na život pod stalnim granatiranjem
• Sazrijevanje i jačanje u teškim okolnostima

Kroz Cvijetine oči svjedočimo transformaciji bezbrižnog djeteta u osobu koja je prerano morala odrasti. Njezin dnevnik postaje svjedočanstvo otpornosti dječjeg duha i snage da se preživi i najteže trenutke.

Zaključak

U posljednjim zapisima, rat se polako primiče kraju. Cvijeta bilježi prve dane mira, no mir je relativan pojam – ožiljci rata duboko su urezani. Njezina posljednja razmišljanja odražavaju gorko-slatku spoznaju kraja rata:

• Olakšanje zbog prestanka ratnih razaranja
• Tuga za izgubljenim djetinjstvom i prijateljima
• Nada u bolje sutra

Cvijetin dnevnik, koji započinje kao krik uplašenog djeteta, završava kao snažno svjedočanstvo o jednom od najtežih razdoblja hrvatske povijesti. “Mali ratni dnevnik” tako postaje antiratni manifest koji slavi snagu i otpornost dječjeg duha u najgorim mogućim okolnostima.

Kratki sadržaj

• Radnja i vrijeme: Dnevnički zapisi Cvijete Zlatić, devetogodišnje djevojčice, obuhvaćaju period od 1991. do 1993. godine tijekom Domovinskog rata u Osijeku. Cvijeta bilježi svoja iskustva i razmišljanja o ratu te svakodnevnom životu u gradu pogođenom ratnim zbivanjima[2][3].
• Glavni lik: Cvijeta Matković, učenica VI b razreda osnovne škole “Anka Butorac” u Osijeku, započinje pisanje dnevnika 6. rujna 1991. Školska godina je prekinuta zbog rata, a ona dokumentira potresna iskustva, strahove i nade[2].

1. “Moj tata spava s anđelima” (1992.) – prvi dio trilogije prati Cvijetino iskustvo u ratom zahvaćenom Osijeku
2. “Moj tata više ne spava s anđelima” (1993.) – Cvijeta odlazi u Austriju, daleko od ratnih strahota, no misli su joj i dalje uz dom i voljene
3. “Rat u malom i velikom gradu” (1994.) – povratak u Osijek donosi suočavanje s posljedicama rata i prilagodbu na “novo normalno”

• Teme i motivi: Tomaš istražuje razoran utjecaj rata na djecu, gubitak djetinjstva, važnost obitelji i snagu prijateljstva. Kroz Cvijetine iskrene zapise osvještava čitatelje o besmislu rata te slavi nadu i hrabrost u najtežim vremenima. Koristi motive poput razrušenog grada i dnevnika kako bi naglasio emocionalnu rezonancu priče.

Redoslijed događaja

Roman “Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik)” autora Stjepana Tomaša prati potresnu priču djevojčice Cvijete Zlatić kroz njezine dnevničke zapise tijekom Domovinskog rata u Osijeku. Radnja se odvija u tri glavne faze:

1. Početak rata i opsada Osijeka

Cvijeta započinje svoj dnevnik 6. rujna 1991., bilježeći svoja razmišljanja, događaje oko sebe i razgovore s bližnjima. Školska godina je prekinuta zbog opsade grada od strane jugoslavenske narodne armije. U ovom dijelu, čitatelji kroz Cvijetine oči svjedoče:

• Granatiranjima i razaranjima voljenog grada
• Nestašici hrane, vode i struje
• Strahu za živote najbližih
• Pisanju pisama i slušanju pjesama s radija kao utjehe

Ovo razdoblje završava krajem 1991. kada roditelji, u želji da je zaštite, šalju Cvijetu na sigurno u Austriju.

2. Boravak u Austriji

Drugi dio romana, nazvan “Sto pinkafeldskih dana”, prati Cvijetin boravak u austrijskom gradiću Pinkafeldu. Iako daleko od ratnih strahota, njezine misli i osjećaji i dalje su vezani uz dom i voljene koji su ostali. Cvijeta se suočava s:

• Usamljenošću i strahom za obitelj
• Prilagodbom na novu sredinu
• Čežnjom za domom i prijateljima
• Nadom u skori povratak i kraj rata

Kroz njezine iskrene zapise, Tomaš dočarava dubinu emocija i zrelost koju je rat nametnuo djeci poput Cvijete.

3. Povratak u Osijek

U posljednjem dijelu romana, Cvijeta se vraća u rodni grad, suočavajući se s posljedicama rata. Njezini zapisi odražavaju:

• Rezignaciju i prilagodbu na “novo normalno”
• Tragove rata vidljive na svakom koraku
• Prve dane mira i obnove
• Sjećanja na proživljene strahote koja ostaju duboko urezana

Cvijetin dnevnik završava kao snažno svjedočanstvo o jednom od najtežih razdoblja hrvatske povijesti, slaveći otpornost dječjeg duha u najgorim mogućim okolnostima. Kroz njezinu priču, Stjepan Tomaš uspješno osvjetljava razoran utjecaj rata na djecu, potičući čitatelje na dublje promišljanje o njegovim posljedicama.

Analiza likova

Likovi u romanu “Mali ratni dnevnik” Stjepana Tomaša uvjerljivo prikazuju različita iskustva i perspektive tijekom Domovinskog rata. Kroz njihove interakcije i razvoj, Tomaš vješto ocrtava kompleksnost ratne stvarnosti i njezin utjecaj na živote pojedinaca.

Glavni likovi

Cvijeta Matković, glavna junakinja i narator romana, djevojčica je iz Osijeka koja svoje ratno iskustvo bilježi u dnevnik:

• Inteligentna i osjećajna djevojčica
• Prisiljena brzo odrasti u teškim ratnim uvjetima
• Suočava se s raznim strahotama rata:
• Bombardiranja
• Strah
• Gubitak normalnog djetinjstva

Cvijeta kroz svoje zapise otkriva dubinu emocija i misli jednog djeteta suočenog s ratnim strahotama. Njezin glas postaje snažno svjedočanstvo o razornom utjecaju rata na najmlađe.

Sporedni likovi

Sporedni likovi u romanu, iako manje zastupljeni, igraju važnu ulogu u Cvijetinom životu i pružaju dodatni uvid u ratnu stvarnost:

Lik	Opis
Cvijetini roditelji	Otac – prosvjetni inspektor, pesimist; Majka – farmaceutkinja, optimist
Zlatica	Cvijetina prijateljica
Susjed Sekulić	Srbin koji živi u Cvijetinom susjedstvu

Kroz interakcije s ovim likovima, Cvijeta uči vrijedne životne lekcije i pronalazi utjehu u teškim trenucima.

Odnosi između likova

Odnosi između likova u “Malom ratnom dnevniku” odražavaju kompleksnost života u ratnim uvjetima:

1. Cvijeta i njezini roditelji:

• Brinu se za njezinu sigurnost
• Pružaju joj podršku i ljubav
• Donose tešku odluku o njezinom odlasku u Austriju

1. Cvijeta i njezini prijatelji:

• Dijele slične strahove i iskustva
• Pružaju si međusobnu utjehu
• Pokušavaju zadržati privid normalnosti

1. Cvijeta i susjed Sekulić:

• Primjer suživota različitih nacionalnosti prije rata
• Simbolizira promjene koje rat donosi u međuljudske odnose

Kroz ove odnose, Tomaš istražuje širok raspon emocija i iskustava, od ljubavi i podrške do straha i nepovjerenja, pružajući čitateljima sveobuhvatan uvid u živote likova tijekom ratnog razdoblja.

Stil i jezik djela

Stil i jezik u romanu “Mali ratni dnevnik” odlikuju se jednostavnošću i neposrednošću, stvarajući dojam autentičnosti dječjeg doživljaja rata. Tomaš vješto koristi različite stilske figure i narativne tehnike kako bi dočarao Cvijetina iskustva i emocije, stvarajući snažnu antiratnu poruku.

Stilske figure i izražajna sredstva

Tomaš se oslanja na niz stilskih figura kako bi pojačao dojmljivost Cvijetinih zapisa:

• Epiteti: Epiteti poput “razrušeni grad”, “uplakana mama” i “hladna podrumska prostorija” dočaravaju surovost ratne svakodnevice.
• Usporedbe: Cvijeta koristi usporedbe da bi opisala svoje doživljaje, poput “kao da je cijeli svijet stao” ili “kao da se nebo otvorilo”.
• Personifikacije: Dodjeljivanje ljudskih osobina neživim objektima, poput “uplakane ruševine” ili “ranjeni grad”, naglašava dubinu patnje.
• Kontrasti: Tomaš suprotstavlja slike predratnog i ratnog Osijeka, ističući tragičnost promjene.

Kroz ove figure, autor pojačava emocionalnu rezonancu Cvijetine priče i potiče čitatelje na suosjećanje.

Narativne tehnike

Tomaš primjenjuje različite narativne tehnike kako bi stvorio uvjerljiv i dirljiv prikaz ratnog iskustva:

• Forma dnevnika: Dnevnički zapisi omogućuju neposredan uvid u Cvijetine misli i osjećaje, stvarajući snažnu vezu između čitatelja i junakinje.
• Retrospekcija: Cvijeta se povremeno prisjeća predratnih dana, pružajući kontrast između nekadašnjeg i sadašnjeg života.
• Dijalozi: Kroz razgovore s roditeljima i prijateljima, Tomaš rasvjetljava različite aspekte ratne stvarnosti i njihov utjecaj na međuljudske odnose.
• Opisi: Detaljni opisi razrušenog Osijeka, skučenih skloništa i tegoba izbjeglištva doprinose atmosferi djela i dočaravaju težinu Cvijetine situacije.

Ove tehnike omogućuju čitateljima da se užive u Cvijetinu perspektivu i dublje razumiju njezina iskustva.

Ton i atmosfera

Ton romana prožet je dječjom neposrednošću i iskrenošću, ali i dubokom tugom i strepnjom zbog ratnih okolnosti. Cvijetini zapisi odišu:

• Strahom: Konstantni strah za vlastiti život i živote bližnjih provlači se kroz cijeli dnevnik.
• Neizvjesnošću: Cvijeta se suočava s neizvjesnošću hoće li njezini najmiliji preživjeti i hoće li se ikada vratiti normalnom životu.
• Čežnjom: Dok je u Austriji, Cvijeta čezne za domom i obiteljskim okriljem, što naglašava njezinu osamljenost.

S druge strane, Tomaš također unosi tračke nade i optimizma kroz:

• Cvijetinu nepokolebljivu ljubav prema roditeljima i gradu
• Toplinu i podršku koju prima od austrijske obitelji
• Radost ponovnog susreta s ocem nakon povratka u Osijek

Ovaj spoj tuge i nade stvara kompleksnu emocionalnu atmosferu koja odražava stvarnost ratnog djetinjstva. Tomaš omogućuje čitateljima da kroz Cvijetine oči sagledaju rat u svoj njegovoj surovosti, ali i u otpornosti ljudskog duha koja se opire patnji i razaranju.

Simbolika i motivi

Roman “Moj tata spava s anđelima (Mali ratni dnevnik)” Stjepana Tomaša obiluje simbolima, motivima, alegorijama i metaforama koje produbljuju značenje djela i pojačavaju njegovu emocionalnu rezonancu. Tomaš vješto koristi ove stilske figure kako bi dočarao strahote rata i njihov utjecaj na djecu.

Simboli u djelu

1. Granate i eksplozije

• simboliziraju razaranje i kaos koje donosi rat
• prekidaju normalan život djece, unoseći strah i nesigurnost

1. Skloništa i podrumi

• predstavljaju potragu za sigurnošću i zaštitom tijekom rata
• ukazuju na gubitak normalnog života i prisilno skrivanje od opasnosti

1. Katedrala

• pogodak granate u osječku katedralu simbolizira napad na kulturne i vjerske simbole
• pojačava osjećaj gubitka i nemoći

1. Cvijetin dnevnik

• simbolizira njezin glas i perspektivu usred ratnih zbivanja
• predstavlja očuvanje uspomena i emocija u teškim vremenima

1. Cvijeta

• kao simbol nevinosti i ranjivosti djece pogođene ratom
• predstavlja sve one čije je djetinjstvo nasilno prekinuto

Motivi

1. Strah i neizvjesnost

• konstantno prisutni u životima likova
• odražavaju psihološki utjecaj rata na djecu

1. Obitelj i prijateljstvo

• pružaju utjehu i podršku u teškim trenucima
• naglašavaju važnost međuljudskih odnosa u preživljavanju rata

1. Gubitak djetinjstva

• rat prisiljava djecu da prerano odrastu
• suočavaju se s problemima i emocijama neprimjerenima njihovoj dobi

1. Nada i otpornost

• unatoč razaranjima i patnji, likovi zadržavaju nadu u bolje sutra
• pokazuju nevjerojatnu snagu duha u najgorim okolnostima

1. Razaranje grada

• grad Osijek postaje simbolom svih gradova pogođenih ratom
• njegovi stanovnici svjedoče uništenju svoje prošlosti i sadašnjosti

1. Rat kao razarač djetinjstva

• rat je alegorijski prikazan kao sila koja uništava nevinost i bezbrižnost djece
• metaforički “krade” njihovo djetinjstvo, prisiljavajući ih da odraste prerano

1. Dnevnik kao bijeg i utočište

• pisanje dnevnika postaje Cvijetina alegorijska “sigurna zona”
• metaforički predstavlja način nošenja s traumatičnim iskustvima

1. Pinkafeld kao “drugi svijet”

• austrijsko mjesto simbolizira utočište i bijeg od ratne stvarnosti
• metaforički predstavlja kontrast između mira i rata, sigurnosti i opasnosti

1. Razrušeni grad kao slika razorenih života

• ruševine Osijeka alegorijski odražavaju psihološke ožiljke njegovih stanovnika
• metaforički predstavljaju slomljene živote i izgubljene snove

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Povijesni kontekst

Radnja “Malog ratnog dnevnika” odvija se tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, od 1991. do 1993. godine. Dvanaestogodišnja Cvijeta Zlatić živi u Osijeku, gradu pod teškim napadima jugoslavenske vojske. Njezini dnevnički zapisi vjerno prikazuju strahote rata viđene dječjim očima.

Osijek je pretrpio značajna razaranja tijekom rata:

• Snažno granatiranje grada
• Uništavanje stambenih i javnih objekata
• Prekid opskrbe strujom i vodom
• Nestašice hrane i potrepština

Cvijeta je prisiljena napustiti svoj dom i otići u Austriju, daleko od ratnih zbivanja. No čak i u izbjeglištvu, njezine misli stalno su uz voljene koji su ostali u Osijeku.

Društveni kontekst

Stjepan Tomaš kroz Cvijetine zapise ocrtava teške društvene prilike uzrokovane ratom:

Aspekt	Opis
Strah i neizvjesnost	Svakodnevni strah za vlastiti život i živote bližnjih
Oskudica	Nestašice hrane, vode, struje i osnovnih potrepština
Razdvojenost	Odvojenost od obitelji i prijatelja zbog ratnih okolnosti
Gubitak djetinjstva	Prerano sazrijevanje i suočavanje s traumatičnim iskustvima

Cvijeta svjedoči drastičnim promjenama u svom neposrednom okruženju – od razrušenih zgrada do promijenjenih međuljudskih odnosa. Njezina svakodnevica ispunjena je strepnjom, ali i nadom u skori prestanak rata.

Kulturni kontekst

“Mali ratni dnevnik” dio je korpusa hrvatske dječje književnosti o Domovinskom ratu. Pisan u formi dnevničkih zapisa, omogućuje čitateljima izravan uvid u najdublje misli i osjećaje mlade protagonistice.

Tomaš koristi Cvijetin glas kako bi:

• Osvijestio posljedice rata na djecu
• Istaknuo otpornost dječjeg duha
• Potaknuo na promišljanje o besmislu rata

Iako temeljen na ratnim zbivanjima, roman nadilazi puko dokumentiranje događaja. On postaje snažna antiratna poruka koja slavi nadu, hrabrost i nepokolebljivost ljudskog duha u najtežim trenucima.

Interpretacija i kritički osvrt

Stjepan Tomaš u “Malom ratnom dnevniku” vješto prikazuje ratnu stvarnost kroz oči djeteta, osvjetljavajući dubinu emocija i misli koje ono proživljava. Cvijetini zapisi odišu autentičnošću i neposrednošću, pružajući čitateljima jedinstvenu perspektivu na Domovinski rat. Kroz njezine riječi, rat se razotkriva u svoj svojoj surovosti, ali i u nevjerojatnoj otpornosti dječjeg duha.

Tomaš koristi snažne simbole i motive kako bi dodatno produbio značenje djela:

Simbol/Motiv	Značenje
Granate	Razaranje, strah, gubitak sigurnosti
Sklonište	Utočište, nada, zajedništvo
Cvijetin dnevnik	Sigurna zona, način nošenja s traumom
Pinkafeld	Utočište, bijeg od ratne stvarnosti
Razrušeni grad	Psihološki ožiljci, posljedice rata

Ovi simboli i motivi provlače se kroz cijeli roman, naglašavajući psihološki utjecaj rata na djecu i stvarajući kompleksnu emocionalnu atmosferu. Tomaš također vješto koristi stilske figure poput epiteta, usporedbi i kontrasta kako bi pojačao emocionalnu rezonancu Cvijetinih zapisa.

Neki od ključnih aspekata Tomaševe interpretacije rata uključuju:

• Prikaz gubitka djetinjstva i nevinosti
• Naglasak na važnosti obitelji i prijateljstva
• Istraživanje psiholoških posljedica ratnih trauma
• Slavljenje nade i otpornosti u najtežim trenucima

Kroz Cvijetine iskrene i potresne zapise, Tomaš poziva čitatelje na dublje promišljanje o besmislu rata i njegovom razornom utjecaju na najranjivije članove društva. “Mali ratni dnevnik” postaje snažno antiratno svjedočanstvo koje slavi snagu ljudskog duha i potiče na suosjećanje i razumijevanje.

Iako pisan iz perspektive djeteta, roman nipošto ne gubi na dubini i kompleksnosti. Tomaš vješto balansira između dječje neposrednosti i zrelih uvida, stvarajući slojevit i emotivno nabijen narativ. Cvijetina priča istovremeno je osobna i univerzalna, odražavajući iskustva brojne djece koja su odrastala u sjeni rata.

Kritičari su prepoznali vrijednost “Malog ratnog dnevnika”, hvaleći Tomašev senzibilan pristup teškoj temi i autentičnost Cvijetinog glasa. Roman se smatra važnim doprinosom hrvatskoj književnosti o Domovinskom ratu, nudeći vrijednu perspektivu koja se često zanemaruje u ratnim narativima.

Kroz Cvijetine oči, Tomaš nam omogućuje da sagledamo rat u njegovoj najsurovijoj i najintimnijoj manifestaciji. “Mali ratni dnevnik” postaje moćan podsjetnik na razorne posljedice sukoba i važnost očuvanja nevinosti i humanosti u mračnim vremenima. To je djelo koje nas poziva da učimo iz prošlosti i gradimo mirniju i suosjećajniju budućnost za nadolazeće generacije.

Vlastiti dojam i refleksija

“Mali ratni dnevnik” Stjepana Tomaša snažno svjedočanstvo je o razornom utjecaju rata na djecu. Kroz Cvijetine iskrene i potresne zapise, čitatelji su suočeni s gubitkom nevinosti, strahom i patnjom koju rat donosi.

Roman potiče na duboko promišljanje o posljedicama ratnih sukoba, ističući važnost mira, razumijevanja i suosjećanja. Tomaš vješto ocrtava psihološku i emocionalnu dubinu glavne junakinje, omogućujući čitateljima da se poistovjete s njezinim iskustvima.

Kroz Cvijetinu priču, “Mali ratni dnevnik” postaje snažan podsjetnik na otpornost ljudskog duha i sposobnost pronalaženja nade u najtežim trenucima. Ovo djelo ne samo da obogaćuje hrvatsku književnost o Domovinskom ratu, već i potiče čitatelje na aktivno zalaganje za mir i razumijevanje.

Tomašev senzibilan pristup teškoj temi i autentičnost Cvijetinog glasa čine ovaj roman vrijednim doprinosom antiratnoj literaturi. “Mali ratni dnevnik” poziva nas da učimo iz prošlosti i gradimo bolje društvo za sve, posebice za najranjivije među nama – djecu.