Jeste li se ikada zapitali piše li se pravilno “ne smijem” ili “nesmijem”? Ova jezična dvojba često zbunjuje, čak i one koji su sigurni u svoje pravopisno znanje. Razlika nije samo stvar forme već i točne upotrebe prema gramatičkim pravilima.
Ispravno korištenje
Koristiti “ne smijem” i “nesmijem” pravilno nije raketna znanost, ali zahtijeva poznavanje osnovnih pravila hrvatskog jezika. Prvo, pravilo rastavljenog pisanja primjenjuje se kod negacije glagola poput “smijem”. Dakle, uvijek pišemo odvojeno: ne smijem. Ovo je jasno jer čestica “ne” stoji ispred glagola kako bi ga zanijekala. Primjeri? “Ne smijem zaboraviti rokovnik.” ili “Ne smijete ignorirati prometna pravila.”
S druge strane, oblik nesmijem jednostavno ne postoji u standardnom jeziku. Dakle, ako ga koristite – pogriješit ćete! Neki ljudi možda brkaju ovo s riječima koje se doista pišu spojeno (poput nepismen), no ovdje to nije slučaj.
Primjeri pravilne upotrebe
Kada govorimo o pravilnoj upotrebi izraza “ne smijem”, ključno je razumjeti njegovo odvojeno pisanje. Pravopis nalaže da se niječna čestica “ne” piše zasebno uz glagol, a to je pravilo koje se primjenjuje bez iznimke.
Primjerice, rečenice poput:
- “Ja ne smijem biti vani iza deset navečer.” jasno pokazuju kako ovakva konstrukcija nosi značenje zabrane ili ograničenja.
- Jednako tako, kad netko kaže: “Ne smijem ići vani jer mi žena to zabranjuje,” poruka postaje vrlo emotivna – i pomalo iscrpna za onog tko mora objašnjavati razloge kućnih pravila!
Drugi slučajevi uključuju izjave zadobivenih posljedica:
- “On više ne smije izlaziti u klubove.” Ovo odmah priziva scenu ozbiljnosti (ili možda komičnog nesporazuma).
- A što tek s primjerima zdravstva? Poput: “Marta ne smije jesti više nezdravu hranu.”
Jasno je jedno—ovdje nema mjesta spletkama. Pisana greška kao u obliku nesmijem često zvuči rogobatno te ostavlja loš dojam na poznavatelje jezika.
Značenje i definicija
Izraz “ne smijem” označava zabranu ili nemogućnost poduzimanja određene radnje. Kombinira niječnu česticu “ne”, koja negira, i glagol u prezentu “smjeti” koji znači ‘biti dopušteno’. Dakle, ovdje je jasno rečeno što osoba ne može učiniti jer joj to pravila, okolnosti ili autoritet onemogućuju.
Primjerice: “Ne smijem vikati u knjižnici.” Jednostavno je – tvoje ponašanje mora biti usklađeno s pravilima prostora. Ili možda situacija iz stvarnog života poput: “Doktor mi je rekao da ne smijem jesti šećer.” Ovdje su zdravstveni razlozi prepreka.
Zanimljivo je kako ovaj izraz nosi gotovo težak teret emocionalnih i društvenih ograničenja. Ljudi često koriste „ne smijem“ čak i kad zapravo misle na osobni izbor; recimo, tko od nas barem jednom nije složio izliku?