Novela od stranca – Camusova filozofija apsurda

“Novela od stranca” remek-djelo je francuskog književnika Alberta Camusa koje istražuje egzistencijalne teme apsurda, otuđenja i besmisla života. Objavljena 1942. godine, ova kratka novela prati glavnog lika Meursaulta, ravnodušnog i distanciranog pojedinca čiji se život drastično mijenja nakon naizgled besmislenog ubojstva.

Kroz Meursaultovu priču, Camus duboko ponire u ljudsku psihu, propitujući društvene norme, moral i samu bit ljudskog postojanja u svijetu lišenom smisla.

Camuso, vješt pripovjedač, pripovijest gradi suptilnim stilom i minimalističkim pripovijedanjem, stvarajući snažan utisak na čitatelja. Meursaultova sudbina postaje katalizator za dublja promišljanja o životu, smrti i slobodi izbora. Što nas “Novela od stranca” može naučiti o sebi samima i svijetu u kojem živimo?

Uvod u lektiru

Novela od Stanca je komedija napisana od strane dubrovačkog renesansnog pisca Marina Držića. Djelo je napisano 1550. godine za pir dubrovačkog plemića Martolice Džamanjića, na kojemu je i praizvedena[2][3].

Autor

Marin Držić, dubrovački renesansni komediograf i pjesnik, autor je Novele od Stanca. Rođen je 1508. godine u Dubrovniku, u trgovačkoj obitelji. Studirao je u Sieni i radio kao kancelar i orguljaš dubrovačke katedrale. Držić je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti svojim dramskim opusom koji uključuje komedije, pastorale i tragedije. Njegova djela odlikuju se inovativnošću, realističnošću likova te satiričnim prikazom dubrovačkog društva 16. stoljeća. Osim Novele od Stanca, njegova najpoznatija djela su:

• Dundo Maroje
• Skup
• Tripče de Utolče
• Arkulin
• Džuho Krpeta

Žanr i književna vrsta

Novela od Stanca je komedija s elementima farse. Djelo je pisano u jednom činu sa sedam prizora. Evo ključnih značajki žanra i književne vrste ovog djela:

Naziv “novela” u naslovu djela znači “šala”, “smicalica”, a ne kratku proznu vrstu koju se danas naziva novelom u teoriji književnosti[1][2][3]. Radnja se odvija u pokladno vrijeme, a glavni motivi su suprotstavljanje mladosti i starosti, odnosno sadašnjosti i prošlosti te poduzetnog i pustolovnog mladenačkog duha naspram statične, neželjene starosti[2][3].

Mjesto i vrijeme

Radnja Držićeve komedije “Novela od Stanca” smještena je u srce renesansnog Dubrovnika, točnije oko kultne Velike Onofrijeve česme i okolnih gradskih ulica. Ovo poznato okupljalište žitelja Grada postaje središnje mjesto zbivanja u kojem se isprepliću živopisni likovi i njihove pustolovine.

Sam vremenski okvir priče je ograničen na jednu pokladnu noć, sažetu u jedan čin trajanja od svega nekoliko sati. No upravo ta karneval atmosfera pruža savršenu pozadinu za odvijanje šaljivih obmana i zabuna, tako tipičnih za Držićev komediografski stil.

Elementi folklorne tradicije, poput maškaranih likova i opće atmosfere veselja i razdraganosti, daju ovoj noveli posebnu živost i autentičnost. Kroz ove elemente Držić vješto dočarava duh svog vremena i sredine, stvarajući univerzalnu priču koja i danas jednako rezonira s publikom.

Sažeto, ključni elementi mjesta i vremena u “Noveli od Stanca” su:

• Lokacija:
• Dubrovnik
• Velika Onofrijeva česma i okolne ulice
• Vrijeme:
• Jedna pokladna noć
• Radnja sažeta u jedan čin od nekoliko sati
• Ambijent:
• Karnevalska atmosfera
• Elementi folklorne tradicije (maškare, šale)

Ovaj spoj stvarnog dubrovačkog lokaliteta i maštovitog vremena karnevala stvara savršenu pozornicu za Držićevu duhovitu i pronicljivu satiru ljudskih mana i društva njegovog doba.

Tema i ideja djela

“Novela od Stanca” Držićeva je komedija koja na duhovit način istražuje univerzalne teme života. Kroz vješto isprepletene motive i simbole, djelo progovara o sukobu mladosti i starosti, prolaznosti vremena i ljudskoj naravi.

Glavna tema

Središnja tema “Novele od Stanca” je suprotstavljanje mladosti i starosti. Ova vječna tema utjelovljena je u likovima mladih dubrovačkih plemića (Vlaho, Miho, Dživo) i naivnog starca Stanca. Kroz njihove interakcije, Držić istražuje nespojivu prirodu poletnog, pustopašnog duha mladosti i statične, neželjene starosti[1][2]. Dok se mladi plemići prepuštaju ludičkim igrama i zabavi, Stanac postaje žrtva njihovih vragolija, razotkrivajući duboke razlike u mentalitetu i svjetonazoru između generacija.

Sporedne teme

Uz glavnu temu, “Novela od Stanca” dotiče se i nekoliko sporednih tema:

1. Ljudska prolaznost: Djelo progovara o prolaznosti života i čovjekovoj želji za povratkom u mladost[1]. Stančeva naivna želja da se pomladi odraz je univerzalne čežnje za izgubljenom mladošću i strahom od starenja.
2. Naivnost i lakovjernost: Kroz lik Stanca, Držić prikazuje kako starost često prati naivnost i lakovjernost[1][2]. Stančeva lakovjernost i želja da povjeruje u čaroliju koja će ga pomladiti čini ga metom spletki i podvala mladih plemića.
3. Društvene razlike: Komedija ističe i društvene razlike između plemića i seljaka, ocrtavajući različite mentalitete i obrasce ponašanja[1][2]. Dok plemići uživaju u dokolici i zabavi, Stanac je prikazan kao priprosti seljak, nenaviknut na gradski život i običaje.

Ideja djela

Kroz duhovitu igru i smijeh, Držić zapravo progovara o ozbiljnim životnim istinama. Ideja “Novele od Stanca” je da su mladost i starost neizbježne faze života, svaka sa svojim prednostima i manama. Djelo sugerira da umjesto uzaludnog otpora starenju, treba prihvatiti prirodni tijek života i pronaći radost u svakoj dobi[3]. Držić također kritizira ljudske slabosti poput naivnosti, lakovjernosti i podložnosti manipulaciji, pozivajući na mudrost i razboritost.

Motivi i simboli povezani s temom

Držić koristi razne motive i simbole kako bi naglasio teme djela:

• Maska i prerušavanje: Maska je simbol pretvaranja i iluzije[1]. Mladi plemići koriste maske i kostime kako bi prevarili Stanca, simbolizirajući obmanu i varljivost.
• Voda i fontana: Voda je tradicionalni simbol života, pomlađivanja i preporoda[2]. Onofrijeva česma, kraj koje se odvija radnja, predstavlja izvor mladosti za kojim Stanac žudi.
• Noć i dan: Noć je vrijeme kad se odvija radnja, simbolizirajući tajnovitost i obmanu[1]. Suprotstavljanje noći i dana odražava kontrast između Stančeve naivnosti i stvarnosti.

Kroz spretno ispreplitanje tema, motiva i simbola, Držić stvara slojevito djelo koje i danas odjekuje svojom mudrošću i univerzalnošću. “Novela od Stanca” ne samo da zabavlja, već i potiče na promišljanje o životu, starenju i ljudskoj naravi.

Kompozicija djela

“Novela od Stanca” je kratka komična farsa s elementima pastorale, sastavljena od jednog čina podijeljenog u sedam prizora. Ovo djelo Marina Držića, nastalo u 16. stoljeću, savršen je prikaz renesansne komedije.

Uvod

Radnja započinje noćnim susretom trojice mladih plemića – Dživa, Miha i Vlaha, koji razgovaraju o svojim nestašlucima:

• Varanje roditelja i izlasci u kasne sate
• Miho opisuje kako vara oca
• Dživo prepričava susret sa starcem Stancem kraj Onofrijeve česme

Uvodni prizori postavljaju ton djela i daju uvid u bezbrižan život mladih dubrovačkih plemića, u kontrastu s naivnim seljakom Stancem.

Zaplet

Dživo prilazi Stancu i počinje ga uvjeravati u čudesne moći vila koje pomlađuju:

1. Priča kako su vile pomladile njega na Ivandan
2. Opisuje ples vila i proces pomlađivanja
3. Stanac, opterećen godinama i mladom ženom, nasjeda na priču

Zaplet se gradi na Stančevoj naivnosti i želji za pomlađivanjem, stvarajući komične situacije temeljene na obmani.

Vrhunac

U vrhuncu radnje, mladići organiziraju stvarni dolazak “vila” – svojih prijatelja prerušenih u pastire i vile:

• Maskirana družina pleše oko Stanca uz pjesmu
• Stanac je oduševljen i vjeruje da će se pomladiti
• Mladići iskorištavaju Stančevu naivnost za zabavu

Kroz ples i pjesmu maškara, Držić vrhunac radnje pretvara u karnevalsku predstavu punu humora i životne energije.

Rasplet

Nakon plesa, “vile” tobože pomlađuju Stanca vodom s česme:

1. Polijevaju ga vodom i uvjeravaju da je pomladio
2. Stanac povjeruje i odlazi sav sretan
3. Mladići se smiju i komentiraju njegov odlazak

Rasplet donosi razrješenje komične situacije, ali i suptilnu poruku o ljudskoj naivnosti i želji za vječnom mladošću.

Zaključak

“Novela od Stanca” majstorski kombinira elemente farse, pastorale i folklornih običaja u jedinstvenu cjelinu. Kroz duhovite dijaloge i živopisne likove, Držić stvara djelo koje i danas nasmijava i potiče na razmišljanje o ljudskim manama i društvu.

Kompozicija djela, od postavljanja situacije, preko zapleta i vrhunca, do samog raspleta, otkriva Držićev talent za stvaranje dinamične i zabavne komedije koja istovremeno nosi univerzalne poruke o ljudskoj prirodi.

Kratki sadržaj

Radnja “Novele od Stanca” odvija se u pokladno vrijeme u Dubrovniku, oko Velike Onofrijeve česme i dubrovačkih ulica. Glavni likovi su:

• Stanac, starac iz Hercegovine
• Trojica dubrovačkih mladića:
• Miho
• Vlaho
• Dživo Pešica

Komedija se sastoji od sedam prizora u jednom činu. Zaplet započinje susretom Miha i Vlaha koji se u mraku gotovo potuku, no ubrzo se prepoznaju i hvale svojim pustolovinama s kurtizanama. Odlučuju učiniti šalu (novelu) naivnom seljaku Stanacu koji je došao prodati svoje proizvode i prenoćiti kod fontane.

Dživo Pešica prerušava se u seljaka i prilazi Stanacu, lažući mu da su ga vile pomladile na tom mjestu. Uvjerava ga da i on može postati mlad ako ispuni određene zadatke. Stanac nasjeda na prijevaru i biva ismijan, no na kraju prihvaća šalu dobrodušno i veselo.

Kroz komične situacije i duhovite dijaloge, Držić stvara djelo koje istovremeno zabavlja i progovara o ljudskoj prirodi, sukobu generacija i životnim mudrostima. “Novela od Stanca” ostaje jedno od najznačajnijih djela dubrovačke renesansne književnosti.

Redoslijed događaja

Radnja “Novele od Stanca” odvija se tijekom jedne pokladne noći u nekoliko ključnih događaja:

1. Početak i susret mladih: Vlaho i Miho, mladi Dubrovčani, nalaze se u noćnom sastanku i razgovaraju o svojim obiteljima i bijegu od kuće bez roditeljskog znanja[2][3].
2. Dolazak Dživa Pešice: Dživo Pešica, preobučen u seljačku odjeću, prekida njihov razgovor i poziva ih da mu se pridruže u šali na račun neznanca[2][3].
3. Susret sa Stancem: Dživo nailazi na Stanca, siromašnog seljaka s Pive, koji je došao trgovati u Dubrovnik, ali nije uspio ništa prodati niti naći prenoćište. Stanac čeka jutro prislonjen uz fontanu[2][3].
4. Priča o vilama: Dživo Stancu pripovijeda fantastičnu priču o tome kako su ga vile pomladile pri prvom dolasku u grad. Opisuje kako su ga odvele na ples i darovale mu “pozlaćenu jabuku” kao znak njihove čarolije[2][3].

Kroz ove događaje, Držić gradi zaplet temeljen na Stančevoj naivnosti i želji za pomlađivanjem, stvarajući duhovite situacije i dijaloge koji nose suptilnu poruku o ljudskoj lakovjernosti i sukobu generacija. Svaki događaj pridonosi dinamici radnje i karakterizaciji likova, vodeći k vrhuncu u dolasku “vila” i komičnom raspletu.

Analiza likova

“Novela od Stanca” bogata je zanimljivim karakterima koji svojim međusobnim interakcijama stvaraju dinamičnu i zabavnu priču. Držić vješto gradi likove, naglašavajući njihove osobine i mane kroz duhovite dijaloge i komične situacije.

Glavni likovi

Stanac

• Naivni i prostodušni starac iz zaleđa Dubrovnika
• Laka meta mladih plemića zbog svoje lakovjernosti
• Žudi za mladošću i ljubavlju mlade žene Mione
• Simbolizira odnos sela i grada te sukob mladosti i starosti

Dživo Pešica

• Snalažljivi i domišljati mladić, vođa družine
• Maskira se u bogatog trgovca kako bi prevario Stanca
• Koristi humor i domišljatost za postizanje cilja
• Predstavlja bezbrižnost i nestašluk mladosti

Sporedni likovi

Vlaho i Miho

• Dživo Pešičini prijatelji i suučesnici u obmani
• Podržavaju Dživa u njegovim planovima
• Predstavljaju tipične mlade dubrovačke plemiće željne zabave

Vile

• Maskirani mladići koji glume vile
• Iskorištavaju Stančevu naivnost i želju za mladošću
• Njihova pojava je vrhunac šaljive prevare

Odnosi između likova

Odnosi likova u “Noveli od Stanca” temelje se na kontrastu i suprotstavljenim osobinama:

• Stanac nasuprot mladim plemićima
• Naivnost vs. lukavost
• Starost vs. mladost
• Selo vs. grad
• Dživo kao vođa, Vlaho i Miho kao pomagači
• Hijerarhija unutar družine mladih
• Stanac i Obrad
• Prijateljstvo i briga nasuprot naivnosti
• Stanac i Miona
• Bračna ljubav i odanost usprkos razlici u godinama

Kroz ove odnose Držić stvara dinamičnu radnju punu komičnih obrata, ali i prenosi univerzalne poruke o ljudskoj prirodi, generacijskim razlikama i društvenim odnosima svoga vremena.

Stil i jezik djela

Držićeva “Novela od Stanca” odlikuje se živopisnim stilom i jezikom karakterističnim za renesansno razdoblje. Kroz vještu uporabu stilskih figura i narativnih tehnika, autor stvara jedinstvenu atmosferu koja odražava duh vremena i mjesta radnje.

Stilske figure i izražajna sredstva

Držić u ovom djelu koristi niz stilskih figura kako bi obogatio jezik i pojačao dojam:

• Ironija i satira – za ismijavanje ljudskih mana i društvenih pojava
• Kontrasti – mladost vs. starost, mudrost vs. naivnost
• Hiperbola – preuveličavanje u svrhu postizanja komičnog efekta
• Metafore i usporedbe – za slikovito dočaravanje likova i situacija

Kroz duhovite dijaloge i monologe, autor vješto karakterizira likove i postiže dinamiku radnje. Uporabom pučkog dubrovačkog govora i idioma, Držić postiže autentičnost i približava djelo širokoj publici.

Narativne tehnike

“Novela od Stanca” pokazuje Držićevo majstorstvo u primjeni raznih narativnih tehnika:

Brz tempo i dinamična izmjena scena održavaju pažnju publike i doprinose komičnom efektu. Kraj djela donosi pouku i zaokružuje priču na duhovit način.

Ton i atmosfera

Držić u “Noveli od Stanca” vješto gradi vedru i zabavnu atmosferu kroz:

• Humoristični ton
• Živahne dijaloge
• Komične situacije i nesporazume
• Karnevalsko okruženje

Iako komedija kritizira ljudske slabosti, ona to čini na dobroćudan i univerzalan način. Šaljivi ton ublažava oštrice satire i čini djelo pristupačnim.

Vedra atmosfera i pokladni ugođaj pružaju savršenu pozadinu za Držićevu duhovitu igru riječi i komične obrate. Kroz smijeh i zabavu, “Novela od Stanca” prenosi i dublje poruke o ljudskoj prirodi i životnim mudrostima.

Simbolika i motivi

“Novela od Stanca” obiluje simbolima i motivima koji doprinose slojevitosti djela i prenose dublje poruke. Držić vješto koristi simboliku kako bi naglasio kontraste i životne istine.

Simboli u djelu

Simboli u “Noveli od Stanca” igraju ključnu ulogu u pojačavanju glavnih tema i dodavanju dubine narativu:

• Maske i noć simboliziraju skrivanje istinskog identiteta i lažne predstave. Noć omogućuje likovima da prikriju svoje prave namjere i preoblikuju identitet.
• Velika Onofrijeva česma reflektira dinamiku grada i sukobe među likovima. Ona predstavlja stalnost unatoč promjenama, kao izvor života.
• Vile simboliziraju iluziju i lažne nade, odražavajući Stančevu naivnost i lakovjernošću. One utjelovljuju različite aspekte sreće i čarobne moći koje bi mogle transformirati Stančev život.

Motivi

Držić koristi razne motive kako bi oblikovao priču i prenio univerzalne poruke:

• Mladost i starost – Glavni motiv djela je sukob mladosti i starosti, odnosno sadašnjosti i prošlosti. Kroz ovaj kontrast, Držić istražuje razlike u mentalitetu i pogledu na svijet.
• Prevara i obmana – Motiv prevare i obmane proteže se kroz cijelo djelo, od šaljivih podvala mladih plemića do fantastičnih priča o vilama. Ovi motivi naglašavaju ljudsku lakovjernost i sklonost iluzijama.
• Prolaznost i životni ciklus – Držić kroz motive starenja i želje za pomlađivanjem propituje ljudsku prolaznost i neminovnost životnog ciklusa. Stančeva težnja za mladošću odražava univerzalnu ljudsku želju za vječnom vitalnošću.

Alegorija i metafora

“Novela od Stanca” obiluje alegorijama i metaforama koje produbljuju značenje djela:

• Sam lik Stanca je alegorija za naivnog, lakovjernog čovjeka kojeg je lako prevariti. On predstavlja sve one koji žive u iluzijama i ne prihvaćaju realnost.
• Potraga za pomlađivanjem je metafora za ljudsku težnju za besmrtnošću i vječnom mladošću. Kroz ovu metaforu, Držić propituje smisao života i neminovnost starenja.
• Karnevalska atmosfera služi kao alegorija za život, gdje se ispod maski i veselja kriju dublje istine i životne mudrosti. Karneval predstavlja privremeni bijeg od stvarnosti i društvenih normi.

Kroz bogatu simboliku, motive, alegorije i metafore, Držić stvara slojevito djelo koje i danas potiče na promišljanje o ljudskoj prirodi, prolaznosti života i mudrosti prihvaćanja životnih mijena.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

“Novela od Stanca” ima bogat povijesni, društveni i kulturni kontekst. Držić je djelo napisao 1550. godine za pir dubrovačkog plemića Martolice Džamanjića, gdje je i praizvedeno. Ovo ukazuje na:

• Blisku vezu s dubrovačkim plemstvom
• Važnost kulturnog života Dubrovačke Republike u 16. stoljeću

Radnja se odvija tijekom karnevala, razdoblja obilježenog:

• Olakšanim društvenim normama
• Maskiranjem ljudi koje omogućava slobodniji izraz

Likovi utjelovljuju različite društvene skupine i vrijednosti:

Kroz njihove interakcije, Držić ističe:

1. Suprotnost između mladosti i starosti
2. Razlike u mentalitetu i ponašanju gradskog i seoskog stanovništva

Ova slojevita pozadina obogaćuje djelo i čini ga zrcalom dubrovačkog društva 16. stoljeća. Držić vješto koristi komične situacije i živopisne likove kako bi prenio univerzalne poruke o ljudskoj prirodi i generacijskim razlikama. “Novela od Stanca” tako postaje ne samo zabavna komedija, već i pronicljiv komentar na društvo i kulturu renesansnog Dubrovnika.

Interpretacija i kritički osvrt

“Novela od Stanca” Marine Držića predmet je brojnih interpretacija i kritičkih osvrta književnih stručnjaka. Ovo djelo obiluje slojevitim značenjima i univerzalnim porukama koje su i danas relevantne. Kritičari ističu Držićevu vještinu u stvaranju živopisnih likova i duhovitih dijaloga koji nose dublje društvene komentare. Kroz sukob mladosti i starosti, autor progovara o ljudskoj naravi, prolaznosti života i generacijskim razlikama.

Glavni likovi predstavljaju različite društvene skupine i mentalitete:

• Mladi plemići utjelovljuju poduzetni duh i nestašluk mladosti
• Starac Stanac simbolizira naivnost i statičnost starije generacije
• Maskare i “vile” odražavaju iluziju i prevare u međuljudskim odnosima

Kritičari naglašavaju Držićevu satiričnu oštricu kojom se naruguje ljudskim manama i slabostima. Kroz komične situacije i zabune, autor poziva na prihvaćanje životnih mijena i kritizira lakovjerne i tašte pojedince. “Novela od Stanca” tako postaje univerzalna priča koja nadilazi svoje vrijeme i potiče na promišljanje o temeljnim životnim pitanjima.

Držićev bogat i slikovit jezik još je jedna odlika koju kritičari ističu. Korištenje različitih stilskih figura i lokalnog govora doprinosi autentičnosti likova i stvara dinamičnu i zabavnu atmosferu. Spretno isprepletanje komičnih i ozbiljnih elemenata čini ovo djelo slojevitim i zanimljivim za širu publiku.

Interpretacije “Novele od Stanca” često se osvrću i na njezin povijesni i kulturni kontekst. Smještena u renesansni Dubrovnik, radnja odražava društvene odnose i vrijednosti tog doba. Kroz prizmu karnevalske atmosfere, Držić stvara mikrokozmos dubrovačkog života i pronicljivo komentira svoje suvremenike.

Kritički osvrti neizostavno ističu inovativnost i modernost Držićevog pristupa. Spajajući tradiciju farse i pastorale, autor stvara originalno djelo koje nadilazi žanrovske okvire. Likovi su psihološki nijansirani i nose univerzalne osobine, što “Novelu od Stanca” čini bliskom i današnjim čitateljima.

Držićeva vještina karakterizacije posebno se očituje u liku Stanca, čija naivnost i lakovjernost postaju simbolom ljudske slabosti. Kroz njegov lik, autor progovara o vječnoj čežnji za mladošću i strahu od prolaznosti. Stanac tako postaje utjelovljenje univerzalnih ljudskih osobina koje nadilaze granice vremena i prostora.

Konačno, književni stručnjaci naglašavaju humanistički pogled na svijet koji prožima “Novelu od Stanca”. Kroz smijeh i komiku, Držić slavi životnu radost i ljudsku prirodu sa svim njezinim vrlinama i manama. Poručuje da treba prihvatiti prirodni tijek života i uživati u svakom trenutku, bez obzira na dob ili društveni status.

Vlastiti dojam i refleksija

“Novela od stranca” Alberta Camusa i “Novela od Stanca” Marina Držića, iako nastale u različitim vremenima i kulturama, nose univerzalne poruke o ljudskoj prirodi, društvu i životnim izazovima. Camusov suptilan stil i egzistencijalna pitanja potiču čitatelja na dublja promišljanja o smislu života, slobodi izbora i otuđenju modernog čovjeka.

S druge strane, Držićeva duhovita i slojevita komedija, smještena u živopisni renesansni Dubrovnik, kroz zabavne zaplete i živopisne likove progovara o univerzalnim temama poput sukoba generacija, ljudskih mana i društvenih razlika. Oba djela, svako na svoj način, pozivaju čitatelja da preispita vlastite stavove, vrijednosti i mjesto u svijetu.

Njihova aktualnost i danas svjedoči o snazi književnosti da premoste vremenske i kulturne granice, pružajući uvijek nove uvide u kompleksnost ljudskog iskustva. “Novela od stranca” i “Novela od Stanca” ostaju neiscrpan izvor inspiracije i promišljanja, potvrđujući neprolaznu vrijednost ovih remek-djela svjetske i hrvatske književnosti.