Termin “polusvijet” u hrvatskom jeziku predstavlja fascinantan sociološki koncept koji označava društveni sloj koji se nalazi na rubu prihvatljivosti. Kroz povijest, ovaj se pojam razvijao i mijenjao svoje značenje, ali uvijek je obuhvaćao skupine koje žive izvan konvencionalnih društvenih normi.
Polusvijet se odnosi na društvene skupine koje egzistiraju na granici između legitimnog društva i podzemlja, često uključujući osobe sumnjivog morala, kriminalce nižeg ranga, prostitutke i druge marginalizirane pojedince koji žive u sivoj zoni društvene prihvatljivosti. Sam izraz piše se zajedno (“polusvijet”), a ne rastavljeno (“polu svijet”), što odražava njegovu etabliranost kao jedinstvenog koncepta u hrvatskom jeziku.
Proučavanje polusvijetа otvara prozor u kompleksnost društvenih struktura i hijerarhija koje često ostaju skrivene od očiju mainstream kulture, ali svejedno značajno utječu na društvene dinamike.
Ispravno korištenje
Pojam “polusvijet” pravilno se piše kao jedna riječ, što je u skladu s pravilima hrvatskog pravopisa. Pogrešno je pisati “polu svijet” jer se radi o složenici koja ima jedinstveno značenje i funkcionira kao cjelina. Hrvatski jezični portal i drugi rječnici navode isključivo oblik “polusvijet” kao standardni.
U književnim djelima i medijskim tekstovima, izraz “polusvijet” često se koristi za opisivanje društvenih skupina koje djeluju na marginama društva. Pri pisanju o ovoj temi, važno je razlikovati opisno korištenje termina od potencijalno pejorativne uporabe koja može stigmatizirati određene skupine.
Termin “polusvijet” najčešće se pojavljuje u kontekstu socioloških analiza, književnosti i novinskih članaka koji se bave društvenim fenomenima. Pravilna uporaba uključuje i odgovarajuće gramatičke oblike: polusvijet (nominativ), polusvijeta (genitiv), polusvijetu (dativ), itd.
Primjeri pravilne upotrebe
Pojam “polusvijet” koristi se u različitim kontekstima, uvijek kao jedna riječ. U književnosti se često susreće u djelima koja opisuju društvene margine, poput romana “Povratak Filipa Latinovicza” Miroslava Krleže, gdje autor piše: “Kretao se godinama po polusvijetovima europskih velegradova“. U novinskim člancima pravilna upotreba vidljiva je u frazama poput “pripadnici zagrebačkog polusvijeta” ili “istražujući polusvijet kockarnica”.
Lingvisti naglašavaju da se u svim padežnim oblicima zadržava jedinstvena riječ: polusvijet (nominativ), polusvijeta (genitiv), polusvijetom (instrumental). Izraz se može koristiti i u množini – “polusvijetovi” – kada se govori o različitim marginaliziranim skupinama. Hrvatski jezični portal potvrđuje ovu uporabu, definirajući “polusvijet” kao društveni sloj na rubu prihvaćenih normi ponašanja.