Razlika između riječi “prijezir” i “prjezir” često unosi zabunu među govornicima hrvatskog jezika. Pitanje pravilnog oblika nameće se u svakodnevnoj komunikaciji, pisanju i službenim dokumentima.
Pravilni oblik ove riječi je “prijezir” što potvrđuju svi relevantni hrvatski pravopisi i rječnici. Riječ “prjezir” predstavlja čestu pravopisnu pogrešku koja nastaje zbog težnje za pojednostavljivanjem izgovora složenije skupine suglasnika.
Ova naizgled sitna razlika otkriva širu sliku o razvoju hrvatskog standardnog jezika i važnosti pravilne uporabe riječi. Daljnja analiza pokazat će zašto dolazi do ove česte pogreške i kako je uspješno izbjeći u svakodnevnoj komunikaciji.
Ispravno korištenje
Riječ “prijezir” uvijek je ispravna u standardnom hrvatskom jeziku, dok “prjezir” predstavlja čestu pogrešku. Hrvatski pravopis jasno definira “prijezir” kao jedinu standardnu varijantu ove imenice koja označava osjećaj duboke odbojnosti i prezira. Pravilno pisanje podrazumijeva zadržavanje glasa “i” između “p” i “r”.
Korištenje riječi “prijezir” u službenim dokumentima, književnim tekstovima i formalnoj komunikaciji nužno je za poštivanje jezičnih normi. Budući da se radi o češćoj pogrešci, važno je obratiti posebnu pozornost pri pisanju. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u svojim savjetima također naglašava pravilan oblik “prijezir” kao dio standardnojezičnog izričaja koji je potrebno koristiti u svim formalnim prilikama.
Primjeri pravilne upotrebe
Riječ “prijezir” pravilno se koristi u različitim kontekstima koji izražavaju snažan osjećaj odbojnosti ili prezira. U književnim djelima često nailazimo na primjere poput: “Gledao ga je s prijezirom dok je iznosio svoje plitke argumente.” Službena komunikacija također zahtijeva pravilnu upotrebu: “Sud je s prijezirom odbacio neutemeljene optužbe.” U svakodnevnom govoru ova se riječ javlja u izrazima poput “izraz prijezira na licu” ili “odnositi se prema nekome s prijezirom”. Hrvatski književnici poput Krleže često koriste ovu riječ za ocrtavanje složenih međuljudskih odnosa: “Njegov prijezir prema malograđanštini očitovao se u svakoj riječi.” Pravilna upotreba uvijek uključuje oblik “prijezir”, nikada “prjezir”.
