Prokleta avlija – Remek-djelo lektire Ive Andrića

“Prokleta avlija” Ive Andrića remek-djelo je svjetske književnosti koje osvaja svojom dubinom i snagom pripovijedanja. Ova lektira, neizostavna u školskim programima, otkriva nam sudbine zatvorenika u istambulskom zatvoru za vrijeme Otomanskog carstva.

“Prokleta avlija” maestralno prikazuje ljudsku patnju, osamljenost i borbu za opstanak u surovim uvjetima zatvorskog života, istovremeno propitkujući smisao egzistencije i granice ljudskosti.

Andrićeva briljantna karakterizacija likova i psihološka dubina kojima secira njihove unutarnje svjetove čine ovo djelo vanvremenskim i univerzalno relevantnim. Kroz živopisne opise i bogatu simboliku, “Prokleta avlija” uvlači čitatelja u svoj mračni, klaustrofobični svijet, ostavljajući dubok dojam i tjerajući na promišljanje o temeljnim životnim pitanjima.

Uvod u lektiru

Ovo je jedan od najpopularnijih romana Ive Andrića koji je obavezan dio lektire u školama. Upoznajmo se detaljnije s ovim remek-djelom.

Autor

Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, spada među najveće južnoslavenske pisce 20. stoljeća[1][2][3]. Rođen je u Travniku 1892., a preminuo u Beogradu 1975. Andrićev bogati opus uključuje romane, pripovijetke i eseje u kojima vješto oslikava ljudske sudbine i povijesne previranja na prostorima Bosne i Balkana[2].

Neki od njegovih najpoznatijih djela su:

• Na Drini ćuprija
• Travnička hronika
• Gospođica
• Prokleta avlija

Andrić je svojim djelima stekao svjetsku slavu i priznanja, a mnoga su prevedena na preko 40 jezika[3]. Njegov jedinstven stil i duboko razumijevanje ljudske psihe čine ga besmrtnim klasikom.

Žanr i književna vrsta

“Prokleta avlija” je po žanru i književnoj vrsti roman koji pripada epohi moderne[3]. Objavljen je 1954., iako je nastao između dva svjetska rata. Andrić u njemu vješto primjenjuje neke od ključnih obilježja modernog romana:

Roman se sastoji od niza priča i digresija koje su međusobno isprepletene, tvoreći jedinstvenu cjelinu. Ovakva fragmentarna struktura odraz je modernističkih tendencija u književnosti 20. stoljeća[1].

Mjesto i vrijeme

Mjesto radnje

Andrić smješta radnju “Proklete avlije” u zloglasni carigradski zatvor, poznat pod nadimcima “Prokleta avlija” i “Deposito”. Ovaj mračni ambijent karakteriziraju:

• Tjeskobne ćelije u kojima su zatvorenici stisnuti poput sardina
• Pusto dvorište gdje se okupljaju danju, izmjenjujući priče i jade
• Opresivna atmosfera koja simbolizira beznadnost i apsurd ljudske egzistencije

Zatvor tako postaje mikrokozmos, odraz univerzalnih ljudskih patnji i dilema. Andrić majstorski koristi ovo klaustrofobično okruženje kako bi istražio najdublje kutke ljudske psihe.

Vrijeme radnje

Iako Andrić piše “Prokletu avliju” između dva svjetska rata, sam roman je smješten u 19. stoljeće, u doba Otomanskog carstva. Međutim, precizno vrijeme radnje nije od presudne važnosti jer:

• Likovi često uranjaju u sjećanja, isprepličući prošlost i sadašnjost
• Priče zatvorenika nadilaze vremenske okvire, otkrivajući svevremenost ljudskih sudbina
• Andrić se fokusira na univerzalne teme poput samoće, straha i borbe za opstanak

Stoga je “Prokleta avlija” vanvremensko djelo koje progovara o egzistencijalnim pitanjima relevantnim u svakom dobu. Nelinearno pripovijedanje dodatno naglašava fluidnost vremena i isprepletanost ljudskih života.

Tema i ideja djela

Roman “Prokleta avlija” Ive Andrića na majstorski način obrađuje univerzalne teme ljudskog postojanja. Kroz priču o životu zatvorenika u turskom zatvoru, Andrić istražuje najdublje kutke ljudske psihe i sudbine.

Glavna tema

Centralna tema romana je život u zatvoru i sve što on sa sobom nosi – patnju, samoću, strah i borbu za opstanak. Andrić detaljno prikazuje surovu stvarnost zatvorenika u carigradskom zatvoru:

• Teški uslovi života
• Fizičko i psihičko zlostavljanje
• Gubitak nade i perspektive
• Međuljudski odnosi u ekstremnim situacijama

Zatvor postaje mikrokozmos ljudskog postojanja, mjesto gdje se prelamaju sudbine i ogledaju najdublji ljudski porivi.

Sporedne teme

Uz glavnu temu, Andrić u “Prokletoj avliji” vješto isprepliće i nekoliko sporednih tema:

1. Apsurdnost života: Kroz priče zatvorenika, autor nam predočava besmisao i apsurd ljudske egzistencije. Životi likova vrte se u začaranom krugu bez izlaza, što simbolizira samu ljudsku sudbinu.
2. Krivica i strah: Ideja o urođenoj krivici i strahu provlači se kroz cijelo djelo. Latifaga, poznat kao Karađoz, utjelovljenje je te ideje – on je simbol božanskog predskazanja da su ljudi rođeni krivi i osuđeni na patnju.
3. Ljudska psiha u ekstremnim uslovima: Andrić majstorski secira psihologiju svojih likova, prikazujući kako se ljudi nose s teškim životnim okolnostima. Kroz njihove sudbine, autor istražuje granice ljudske izdržljivosti i prilagodljivosti.

Ideja djela

Glavna ideja “Proklete avlije” je da je čovjek zarobljenik vlastite sudbine i da ne može pobjeći od nje. Andrić sugerira da je život sam po sebi svojevrsni zatvor, mjesto patnje i besmisla, iz kojeg nema izlaza.

Kroz priče svojih likova, autor nam poručuje da su:

• Ljudske sudbine isprepletene i neraskidivo povezane
• Patnja i bol sastavni dio ljudskog postojanja
• Čovjek nemoćan pred silama koje ga nadilaze

Ipak, unatoč pesimističnom tonu, Andrić ostavlja tračak nade u ljudsku snagu i dostojanstvo pred licem apsurda.

Motivi i simboli povezani s temom

Andrić koristi bogate simbole i motive kako bi dodatno naglasio teme svog djela:

Ovi simboli i motivi čine kompleksnu mrežu značenja koja čitatelja tjera na razmišljanje o najdubljim pitanjima ljudske egzistencije. Andrić ih vješto koristi kako bi stvorio slojevito i misaono djelo koje se opire jednostavnim interpretacijama.

Kompozicija djela

Kompozicija “Proklete avlije” je složena i modernistička. Roman koristi princip okvirne priče i priče u pričanju, stvarajući jedinstvenu strukturu koja odražava fragmentarnu prirodu sjećanja i iskustava likova.

Uvod

“Prokleta avlija” počinje u bosanskom manastiru, gdje se fra Ratislav prisjeća priča fra Petra o njegovom boravku u zloglasnom istanbulskom zatvoru Deposito. Ova uvodna scena postavlja okvir za ostatak romana, uvodeći čitatelja u svijet sjećanja, pripovijedanja i sudbina isprepletenih likova.

• Uvod romana odvija se u manastiru
• Fra Ratislav se prisjeća fra Petrovih priča
• Postavlja se okvir za ostatak romana

Zaplet

Zaplet se razvija kroz fra Petrovu priču o boravku u Prokletoj avliji. Nedužno uhapšen i zatvoren, fra Petar upoznaje razne zatvorenike i sluša njihove životne priče. Najistaknutija je priča o Ćamilu, mladiću opsjednutom sudbinom nesretnog turskog princa Džem-sultana.

• Fra Petar nedužno završava u zatvoru Deposito
• Upoznaje razne zatvorenike i sluša njihove priče
• Ćamilova priča o Džem-sultanu postaje središnja

Vrhunac

Vrhunac romana je Ćamilova tragična sudbina. Njegova opsesija Džem-sultanom i identifikacija s njim dovode do psihičkog sloma i na kraju, njegovog misterioznog nestanka iz zatvora. Ćamilova sudbina postaje simbolom patnje, samoće i gubitka identiteta.

• Ćamilova opsesija Džem-sultanom dostiže vrhunac
• Dolazi do psihičkog sloma i identifikacije s princom
• Ćamil misteriozno nestaje iz zatvora

Rasplet

Nakon Ćamilovog nestanka, fokus se vraća na fra Petra i njegov boravak u zatvoru. On nastavlja slušati priče drugih zatvorenika, poput one o Haimu, dok iščekuje svoje oslobođenje. Na kraju, fra Petar biva oslobođen i vraća se u rodni kraj, noseći sa sobom teško breme iskustava iz Proklete avlije.

• Fra Petar nastavlja slušati priče zatvorenika
• Iščekuje svoje oslobođenje iz zatvora
• Biva oslobođen i vraća se u rodni kraj

Zaključak

Roman se završava povratkom u okvir priče, u bosanski manastir gdje fra Rastislav završava prisjećanje na fra Petrove priče. Ovaj ciklični kraj naglašava vanvremensku prirodu tema i motiva koje Andrić istražuje – patnju, samoću, identitet i ljudsku sudbinu. “Prokleta avlija” ostaje snažno svjedočanstvo o ljudskoj izdržljivosti i kompleksnosti ljudske duše.

• Vraćamo se u bosanski manastir i fra Rastislava
• Ciklični kraj naglašava vanvremenske teme romana
• “Prokleta avlija” je svjedočanstvo o ljudskoj izdržljivosti i kompleksnosti duše

Kratki sadržaj

Roman “Prokleta avlija” smješten je u ozloglašenom carigradskom zatvoru zvanom “Prokleta avlija” ili “Deposito”. Radnja se odvija u 19. stoljeću, no precizno vrijeme nije od presudne važnosti jer Andrić naglašava univerzalne teme[2][3]. Ključni likovi uključuju:

• Ćamila: Mladog, nesretnog zatvorenika optuženog za planiranje pobune, iako je njegova prava strast bila učenje[1][2]
• Fra Petra: Zatvorenika kroz čiju perspektivu pratimo priče drugih[2]
• Zaima: Prevaranta koji se hvali navodnim ženidbama[1][2]
• Karađoza (Latifagu): Okrutnog upravitelja zatvora koji utjelovljuje njegove mračne osobine[2]

Fragmentarna struktura romana isprepliće priče zatvorenika u krugovima, bez jasno definiranog početka ili kraja. Andrić koristi bogate simbole poput:

Ovi elementi grade kompleksnu mrežu značenja koja istražuje univerzalne aspekte ljudske egzistencije – patnju, samoću, strah i borbu za opstanak u ekstremnim uvjetima.

Redoslijed događaja

Roman prati nelinearnu strukturu, isprepličući fragmente priča u jednu cjelinu. Ključni događaji u romanu mogu se sažeti na sljedeći način:

1. Početak u manastiru – Fra Petar pripovijeda svoja iskustva iz zatvora Deposito fra Rastislavu.
2. Dolazak u Carigrad – Fra Petar je uhićen i poslan u zloglasni zatvor Deposito, poznat i kao “Prokleta avlija”.
3. Upoznavanje zatvorenika – Kroz fra Petrovu perspektivu upoznajemo razne zatvorenike i njihove sudbine:

• Ćamil – mladi zatvorenik optužen za planiranje pobune
• Zaim – prevarant koji se hvali izmišljenim pričama o ženidbama
• Haim – Židov optužen za špijunažu

1. Ćamilova priča – Ćamilova opsesija likom Džem-sultana, nesretnog prijestolonasljednika, dolazi u središte pozornosti. Njegova psihološka transformacija i poistovjećivanje s Džemom kulminira slomom.
2. Karađozov teror – Karađoz, okrutni upravitelj zatvora, provodi svoje sadističke metode mučenja i zlostavljanja zatvorenika.
3. Smrt i nestanak – Ćamil misteriozno nestaje iz zatvora nakon psihičkog sloma. Mnogi zatvorenici umiru uslijed teških uvjeta i torture.
4. Povratak u manastir – Fra Petar završava svoju priču, a roman se vraća na početni okvir u manastiru.

Andrić vješto gradi napetost i atmosferu kroz isprepletene priče, stvarajući sliku zatvora kao mikro-kozmosa ljudske patnje i borbe za opstanak. Redoslijed događaja naglašava psihološku dubinu likova i univerzalne teme djela.

Analiza likova

Andrić u romanu “Prokleta avlija” stvara galeriju nezaboravnih likova čije se sudbine isprepliću u mračnom okruženju istambulskog zatvora. Kroz vještu karakterizaciju i psihološku dubinu, autor uspijeva dočarati kompleksnost ljudske prirode i univerzalne teme poput patnje, osamljenosti i borbe za opstanak.

Glavni likovi

Fra Petar je centralni lik i pripovjedač u romanu. Ovaj bosanski fratar nepravedno je uhapšen i zatvoren u Prokletoj avliji, gdje postaje svjedok i slušatelj životnih priča drugih zatvorenika. Njegova brižnost, empatija i sposobnost slušanja čine ga povjerenikom drugih zatvorenika. Iskustvo u zatvoru značajno utječe na fra Petrovu ličnost i svjetonazor[2][3][4].

Karađoz (Latifaga), upravnik Proklete avlije, je kompleksan i intrigantan lik. Nekada veselo i obdareno dijete, Karađoz se transformirao u surovog i svirepog čuvara zatvora. On predstavlja demonsku dušu avlije, uživajući u maltretiranju zatvorenika. Istovremeno, povremeno pokazuje znakove blagosti i sažaljenja, što ga čini nepredvidivim i psihološki zanimljivim likom[1][2][3].

Sporedni likovi

Uz glavne protagoniste, Andrić uvodi niz upečatljivih sporednih likova koji doprinose bogatstvu i autentičnosti svijeta Proklete avlije:

• Ćamil, mladi zatvorenik optužen za planiranje pobune, čija opsesija likom Džem-sultana dovodi do psihičkog sloma i misterioznog nestanka[1][3].
• Haim, židovski zatvorenik koji dijeli ćeliju s fra Petrom i postaje njegov bliski prijatelj i povjerenik[2].
• Zaim, prevarant i hvalisavac koji se razmeće svojim navodnim ženidbama i ljubavnim avanturama[4].

Ovi likovi unose dodatne nijanse u već bogatu psihološku tapiseriju romana, svaki sa svojom jedinstvenom pričom i unutarnjim borbama.

Odnosi između likova

Andrić majstorski gradi kompleksne odnose između likova, stvarajući gustu mrežu međuljudskih veza unutar zidova Proklete avlije. Odnosi se kreću od dubokih prijateljstava do rivalstava i neprijateljstava, često obojeni nepovjerenjem i strahom koji vladaju u zatvoru.

Ključni odnosi uključuju:

1. Fra Petrovo prijateljstvo s Haimom, temeljeno na uzajamnom razumijevanju i podršci u teškim okolnostima[2].
2. Ćamilova opsesija Džem-sultanom, koja ga izolira od drugih zatvorenika i dovodi do konflikta s Karađozom[1][3].
3. Karađozova dominacija nad zatvorenicima, mješavina straha i povremene naklonosti koju izaziva među njima[1][2][3].

Kroz ove odnose, Andrić istražuje teme lojalnosti, izdaje, suosjećanja i borbe za moć u ekstremnim uvjetima zatvora, stvarajući bogatu i potresnu sliku ljudske prirode u njezinim najmračnijim trenucima.

Stil i jezik djela

Ivo Andrić u romanu “Prokleta avlija” koristi bogat i izražajan jezik koji savršeno odgovara tematici i atmosferi djela. Kroz preciznu leksiku i ozbiljan, melankoličan ton, Andrić dočarava surovu realnost života u istanbulskom zatvoru.

Stilske figure i izražajna sredstva

Andrić majstorski upotrebljava različite stilske figure kako bi pojačao emotivni i psihološki utisak na čitatelja:

• Simbolika: Sam zatvor “Prokleta avlija” predstavlja simbol zatvorenog sustava i ograničenja ljudskog života. On postaje mikrokosmos u kojem je svatko na neki način kriv i zarobljen.
• Metafore: Lik Karađoza, upravitelja zatvora, metaforički utjelovljuje bešćutnu i okrutnu vlast koja manipulira i muči zatvorenike.
• Kontrasti: Andrić često koristi kontraste kako bi naglasio ekstremne uvjete zatvora – svjetlo i tama, život i smrt, nada i beznađe.
• Ironija: Kroz ironične opaske i situacije, autor podcrtava apsurdnost i nepravednost života u zatvoru.

Narativne tehnike

“Prokleta avlija” odlikuje se kompleksnom narativnom strukturom koja odražava fragmentarnu prirodu sjećanja i iskustava likova:

• Priča u priči: Andrić koristi tehniku uokvirivanja, gdje se glavna priča fra Petra isprepliće s pričama drugih zatvorenika. Ova “priča u priči” stvara dublju perspektivu i naglašava univerzalnost ljudskog iskustva.
• Retrospekcija: Likovi često uranjaju u sjećanja, povezujući prošlost i sadašnjost. Ovo nelinearno pripovijedanje naglašava psihološku kompleksnost likova i vanvremensku prirodu tema.
• Unutarnji monolozi: Kroz unutarnje monologe likova, posebno fra Petra i Ćamila, Andrić omogućuje čitatelju direktan uvid u njihove misli, strahove i nade.
• Opisivanje: Detaljni i slikoviti opisi zatvora, likova i njihovih iskustava stvaraju živopisnu i uvjerljivu atmosferu koja uvlači čitatelja u svijet djela.

Ton i atmosfera

Andrićev jezik i stil savršeno se uklapaju u stvaranje tmurnog i opresivnog tona “Proklete avlije”:

• Ozbiljnost: Ozbiljan i melankoličan ton odražava težinu tema kojima se djelo bavi – patnja, usamljenost, beznadnost.
• Psihološka dubina: Andrić vješto gradi psihološki kompleksne likove, prenoseći njihove najdublje strahove, nade i unutarnje borbe.
• Realističnost: Kroz detaljan i precizan jezik, autor stvara uvjerljivu sliku zatvora i života u njemu, dajući djelu snažan osjećaj realizma.
• Klaustrofobija: Opisujući skučenost i izoliranost zatvora, Andrić stvara klaustrofobičnu atmosferu koja metaforički odražava egzistencijalnu zatočenost likova.

Andrićev stil pisanja, bogat simbolima, metaforama i dubokim psihološkim uvidima, pretvara “Prokletu avliju” u snažno i nezaboravno svjedočanstvo o ljudskoj patnji, izdržljivosti i nadi u beznadnom svijetu.

Simbolika i motivi

Ivo Andrić u romanu “Prokleta avlija” vješto koristi simbole i motive kako bi dočarao univerzalne teme ljudske patnje, otuđenosti i borbe za opstanak. Ovi elementi čine kompleksnu mrežu značenja koja čitatelja potiče na razmišljanje o najdubljim pitanjima ljudske egzistencije.

Simboli u Djelu

• Prokleta avlija: Sam naslov djela nosi snažnu simboliku. Avlija predstavlja metaforu za život, koji je često ispunjen patnjom i nepravdom. Ona je mjesto gdje su ljudi osuđeni na tamnovanje bez obzira na krivnju, baš kao što je i život ponekad nepravedan i okrutan[1][2].
• Ćelije i okovi: Ćelije simboliziraju čovjekovu zarobljenost u vlastitoj sudbini i nemogućnost bijega od životnih nedaća. Okovi predstavljaju spone koje nas vežu za patnju i ograničavaju našu slobodu[1].
• Vrhovi čempresa i džamije: Oni koji se naziru iznad zidova Avlije simboliziraju tračak nade i vjere u čovjeku, čak i u najmračnijim trenucima života[1].

Motivi

• Patnja i bol: Kroz sudbine zatvorenika, Andrić istražuje univerzalnu temu ljudske patnje. Fizičko i psihičko zlostavljanje, gubitak nade i teški uvjeti života u zatvoru odražavaju različite aspekte boli s kojima se čovječanstvo suočava[1][2].
• Usamljenost i otuđenje: Zatvorenici su osuđeni na samoću i izolaciju, odvojeni od vanjskog svijeta i bližnjih. Ovaj motiv naglašava čovjekovu potrebu za povezanošću i pripadnošću, kao i posljedice prisilne otuđenosti[2].
• Borba za opstanak: U surovim uvjetima zatvora, preživljavanje postaje primarna preokupacija. Kroz međuljudske odnose i unutarnje borbe likova, Andrić istražuje čovjekovu želju za životom i spremnost da se bori protiv svih izgleda[1][2].

• Zatvor kao mikrokozmos: Prokleta avlija funkcionira kao alegorija za svijet u malom. Različite sudbine i karakteri zatvorenika predstavljaju širok spektar ljudskih iskustava i osobina. Na taj način, Andrić koristi zatvor kako bi ispričao univerzalnu priču o čovječanstvu[1][2].
• Karađoz kao utjelovljenje zla: Lik upravitelja zatvora Karađoza može se tumačiti kao metafora za tiraniju i represiju. Njegova okrutnost i sadizam odražavaju mračnu stranu ljudske prirode i zlouporabu moći[1].
• Ćamil i Džem-sultan: Ćamilova opsesija pričom o Džem-sultanu alegorijski predstavlja čovjekovu potragu za identitetom i smislom života. Njegova sudbina odražava krhkost ljudske psihe i posljedice gubljenja dodira sa stvarnošću[2].

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Roman “Prokleta avlija” smješten je u povijesni kontekst Osmanskog Carstva, najvjerojatnije krajem 18. ili početkom 19. stoljeća. Ovo razdoblje obilježeno je kompleksnim političkim i društvenim promjenama unutar carstva, što se odražava u sudbinama raznih zatvorenika u romanu.

Andrić koristi zloglasni zatvor Deposito u Istanbulu kao mikrokosmos tadašnjeg društva:

• Zatvorenici dolaze iz različitih društvenih slojeva i etničkih skupina
• Od sitnih prijestupnika do teških kriminalaca
• Dinamična i nestabilna atmosfera zbog stalnog priljeva i odljeva zatvorenika

Kulturni kontekst romana uključuje:

Andrićevo majstorstvo očituje se u sposobnosti da kroz priče pojedinaca oslikava širu sliku društva i epohe. Kroz sudbine zatvorenika, autor progovara o univerzalnim temama poput patnje, osamljenosti i borbe za opstanak, stvarajući djelo koje nadilazi vremenske i prostorne okvire.

Interpretacija i kritički osvrt

Andrićeva “Prokleta avlija” nudi bogatu interpretaciju ljudske egzistencije. Djelo istražuje teme poput:

• Patnje i otuđenosti
• Borbe za opstanak u ekstremnim uvjetima
• Apsurdnosti života
• Krivice i straha

Autor koristi zatvor kao metaforu za život, gdje su likovi zarobljeni u vlastitim sudbinama. Simboli poput ćelija i okova predstavljaju zarobljenost, dok vrhovi čempresa i džamije nude tračak nade u beznadnom svijetu.

Kroz likove poput Ćamila, fra Petra i Karađoza, Andrić istražuje psihologiju ljudi u teškim okolnostima. Njihovi odnosi obuhvaćaju:

Andrićev bogat i izražajan jezik odgovara tmurnoj atmosferi djela. Koristi stilske figure poput:

• Simbolike
• Metafora
• Kontrasta
• Ironije

Narativne tehnike, uključujući priču u priči i unutarnje monologe, dodatno obogaćuju složenost romana. Ton djela je ozbiljan i opresivan, odražavajući teme patnje, usamljenosti i beznađa.

Kritičari hvale Andrićevu sposobnost da kroz sudbine pojedinaca oslikava univerzalne aspekte ljudske egzistencije. “Prokleta avlija” nadilazi vremenske i prostorne okvire, pružajući snažnu refleksiju o ljudskoj prirodi u njezinim najmračnijim trenucima.

Vlastiti dojam i refleksija

“Prokleta avlija” predstavlja remek-djelo koje ostavlja dubok utisak na čitatelja. Andrićeva sposobnost da kroz sudbine pojedinaca oslikava univerzalne aspekte ljudske egzistencije čini ovo djelo vanvremenskim i relevantnim za svaku generaciju.

Kroz bogatu simboliku, psihološku karakterizaciju likova i vješto isprepletene priče, Andrić nas uvlači u mračni svijet istambulskog zatvora, pružajući nam uvid u najdublje kutke ljudske psihe. Patnja, usamljenost i borba za opstanak prikazani su na potresan i autentičan način, ostavljajući čitatelja s osjećajem empatije i razumijevanja za sudbine likova.

“Prokleta avlija” potiče na razmišljanje o temeljnim pitanjima ljudske egzistencije, poput smisla života, slobode, krivnje i straha. Andrićeva sposobnost da kroz fragmentarnu strukturu romana i bogate stilske figure stvori snažnu emotivnu i intelektualnu vezu s čitateljem svjedoči o njegovom neospornom književnom geniju.

Ovo djelo zasluženo zauzima istaknuto mjesto u svjetskoj književnosti, a njegovo proučavanje u školama omogućuje mladim generacijama da se suoče s univerzalnim temama i razviju kritičko razmišljanje. “Prokleta avlija” je roman koji svakako vrijedi pročitati i koji će, bez sumnje, ostaviti trajan utisak na svakog čitatelja.