Jezik je živo biće koje se neprestano mijenja, a pravopisna pitanja često izazivaju nedoumice. Jedno od takvih jest i dilema između “rečeno” i “rećeno”. Iako na prvi pogled djeluje kao sitnica, ova razlika otkriva mnogo o pravilima standardnog jezika i govornim navikama.
Izraz “rečeno” pravilno se koristi u standardnom hrvatskom jeziku kao participa glagola reći. On označava radnju koja je završena, a pritom poštuje normu književnog jezika. Primjer toga je: “To je već bilo rečeno.” Upotreba participskog oblika “rečeno” odražava jasnoću i preciznost izraza.
Nasuprot tome, oblik “rećeno” smatra se nepravilnim jer odstupa od gramatičkih pravila te pripada kolokvijalnom govoru ili regionalizmima koje svakodnevno viđamo u neformalnoj komunikaciji. Iako ga neki koriste iz navike ili pod utjecajem lokalnih dijalekata, njegova primjena nije prihvaćena u službenom kontekstu niti formalnim pisanim radovima.
Prilikom pisanog izražavanja razlike nisu samo stvar estetike – točan izraz čuva vjerodostojnost autora i pismenost teksta. Gramatika možda mnogima djeluje dosadno, ali njome birate hoće li vaš govor zvučati uglađeno ili nemarno poput mrlje na sakou usred važne prezentacije. Ravnodušnost prema ovim razlikama znači gubitak pažnje publike kojoj su standardi važni – primjerice akademskoj zajednici ili poslovnom sektoru gdje detalji odlučuju o profesionalnosti.
Pravilna uporaba glagolskog pridjeva pasivnog “rečeno” odraz je pismenosti i poznavanja standardnog jezika. Na primjer: “Rečeno je da će sastanak biti u petak.” ili “Ono što je rečeno, ne može se više promijeniti.” Ovi primjeri jasno pokazuju kako ispravna forma nosi preciznost i ozbiljnost.
Kod konjugacije glagola “reći”, primjećuje se konzistentan obrazac. U prezentu koristimo oblike poput: “Ja rečem” ili “Vi rečete”, dok perfekt zahtijeva slaganje s rodom, kao u: “On je rekao,” ili “Ona je rekla.”
Nepoznavanje razlike između /ć/ i /č/ često vodi pogrešnim zapisima kao što su „rećeno“. No, oblik s glasom /č/, tj. „rečeno“, jedini odgovara književnoj normi te ga valja koristiti bez iznimke ako ciljamo na točnost teksta.
Rečeno i rećeno, koliko god slični zvučali, nose različito značenje i upotrebu. Oblik rečeno označava djelo koje je netko izvršio – rezultat aktivne radnje glagola “reći”. Na primjer, u rečenici: “Ono što je rečeno jučer ostaje na snazi.” jasno se naglašava da je izgovaranje izjave rezultat nečije namjerne akcije.
S druge strane, oblik rećeno, iako čest u kolokvijalnom govoru, pravopisnu normu krši bez pardona. To nije stvar stila niti slobodne interpretacije jezika; koristi ga uglavnom oni koji nisu obraćali pažnju tijekom ranih lekcija hrvatskoga jezika ili koji dopuštaju lokalizmu preuzeti kontrolu nad standardom. U tome nema ničeg simpatično osobnog već naprosto pogreška koja bode oči svakome tko ozbiljno pristupa tekstu.
About the author call_made
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira, ali i iz ostalih predmeta, i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje! Na Puni.hr ćete pronaći sažetke lektira, skripte, prezentacije i ostale korisne materijale, posebno prilagođene za učenike osnovnih i srednjih škola. Trudim se obraditi što više predmeta i tema kako biste na jednom mjestu pronašli sve što vam treba. Nadam se da će vam moj trud pomoći da brže i lakše savladate školsko gradivo te se bolje pripremite za ispite i testove. Ako imate prijedloge i ideje za sadržaje koje biste željeli vidjeti ovdje, slobodno mi se javite.
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje!
Kad vam nitko ne može pomoći, uvijek možete računati na ovaj blog.
Puni.hr – Punimo vaše glave sa znanjem!