Škrtac lektira – Molièreova vječna mudrost | Analiza djela

Škrtac, remek-djelo francuskog književnika Molièrea, neprolazna je priča koja na duhovit način prikazuje ljudske mane poput pohlepe i škrtosti. Ova satirična komedija, napisana davne 1668. godine, i danas je aktualna te nas uči važnim životnim lekcijama.

Škrtac je obavezna lektira za učenike srednjih škola, no njezina vrijednost nadilazi školske klupe. Kroz lik škrtog starca Harpagona, Molière nam pokazuje kako opsjednutost novcem može uništiti međuljudske odnose i odvesti čovjeka u propast.

Zašto je ova drama i nakon više od 350 godina još uvijek relevantna? Koje pouke možemo izvući iz Harpagonovih postupaka? Uronimo zajedno u svijet Škrtca i otkrijmo univerzalnu mudrost skrivenu u ovom književnom blagu.

Uvod u lektiru

Škrtac je remek-djelo francuskog komediografa Molièrea koje već stoljećima zabavlja i poučava publiku diljem svijeta. Ova briljantna satirična komedija proučava ljudske mane poput pohlepe i škrtosti, pružajući bezvremenske životne lekcije.

Autor

Jean-Baptiste Poquelin Molière (1622.-1673.) bio je vodeća figura francuske književnosti 17. stoljeća. Kao glumac, redatelj i pisac, Molière je ostavio neizbrisiv trag u svijetu kazališta. Njegova djela odlikuju se:

• oštroumnim zapažanjima o ljudskoj prirodi
• duhovitim dijalozima
• vještom karakterizacijom likova

Molière je često koristio komediju kako bi kritizirao društvene norme i licemjerje svog vremena. Neki od njegovih najpoznatijih komada, uz Škrtca, uključuju:

Djelo	Godina
Tartuffe	1664.
Mizantrop	1666.
Građanin plemić	1670.
Umišljeni bolesnik	1673.

Molièreov utjecaj na razvoj komedije kao žanra neizmjeran je. Njegov stil pisanja i danas služi kao uzor komediografima širom svijeta.

Žanr i književna vrsta

Škrtac pripada žanru satirične komedije. Specifičnosti ovog žanra su:

1. Kritika društvenih normi i ponašanja kroz humor
2. Uporaba ironije, sarkazma i hiperbole za postizanje komičnog efekta
3. Likovi koji predstavljaju određene ljudske mane ili vrline
4. Duhoviti zapleti i neočekivani obrati

Kao komedija intrige, Škrtac se fokusira na jedinstvo radnje. Glavna tema djela je škrtost i pohlepa protagonista Harpagona. Kroz niz komičnih situacija, Molière razotkriva kako opsjednutost materijalnim može uništiti međuljudske odnose.

Osim toga, Škrtac sadrži elemente:

• Farse – lakrdijaškog humora i nevjerojatnih situacija
• Commedia dell’arte – tipiziranih likova poput škrtog starca, zaljubljenog para i lukavog sluge

Spajajući različite komične elemente, Molière stvara kompleksno i zabavno djelo koje već generacijama nasmijava i educira publiku.

Mjesto i vrijeme

Radnja Molièreove komedije “Škrtac” smještena je u Pariz u 17. stoljeću[1][2][3]. Francuska prijestolnica služi kao savršena pozornica za priču o škrtom starcu Harpagonu i njegovoj opsjednutosti novcem. Pariz je u to doba bio središte kulture, umjetnosti i književnosti, a Molière je živio i stvarao upravo u ovom gradu.

Molière je “Škrtca” napisao 1668. godine, u razdoblju kada je već bio etablirani književnik i dramaturg[1][2][3]. 17. stoljeće bilo je vrijeme procvata francuske književnosti, a Molièreova djela odražavaju duh i vrijednosti tog doba. Iako je radnja vremenski udaljena od današnjice, teme pohlepe i škrtosti jednako su relevantne i u suvremenom kontekstu.

Smještajući radnju u Pariz 17. stoljeća, Molière stvara autentičnu sliku društva i običaja tog vremena. Likovi i situacije u “Škrtcu” odražavaju socijalne norme i vrijednosti francuskog društva u razdoblju nakon vladavine kralja Luja XIV. Kroz komediju, Molière pronicljivo komentira ljudske mane i slabosti koje nadilaze specifično vrijeme i mjesto.

Tema i ideja djela

Molièreova komedija “Škrtac” istražuje negativne osobine ljudskog karaktera kroz duhovite i satirične elemente. Tema i ideja djela prikazane su kroz glavnog lika Harpagona, čije su mane ujedno i središnji pokretači radnje.

Glavna tema

Glavna tema Molièreovog “Škrtca” je škrtost i pohlepa starca Harpagona. On je oličenje gramzivosti i sebičnosti, a njegova opsesija zlatom i bogatstvom glavni je pokretač radnje[1][2][5]. Harpagon zanemaruje sve druge aspekte života zbog svoje ljubavi prema novcu:

• Zanemaruje osjećaje svoje djece
• Odbija pomoći drugima u nevolji
• Sumnja u iskrenost svih oko sebe
• Spreman je žrtvovati sreću bližnjih zbog novca

Sporedne teme

Osim glavne teme škrtosti, Molière se dotiče i drugih važnih pitanja[1][2]:

1. Kritika društvenih pravila
   Komedija kritizira prevelike ovlasti oca u obitelji i prisilne brakove, što je bilo tipično za društvo 17. stoljeća.
2. Licemjerje i sebičnost
   Djelo razotkriva ljudsku pohlepu i licemjerje, posebno kroz Harpagonove postupke kojima stavlja novac ispred osobnih i tuđih osjećaja.
3. Romantična ljubav
   Radnja uključuje i romantične zaplete među mladima, poput veza između Valera i Elise te Cleantea i Mariane.

Ideja djela

Molière kroz “Škrtca” želi pokazati da opsesija novcem i sebičnost ne donose sreću u životu. Pouka komedije je da se ne trebamo fokusirati isključivo na materijalno bogatstvo jer ono ne garantira ispunjenje i zadovoljstvo[1][2].

Harpagonova škrtost dovodi do:

• Narušenih obiteljskih odnosa
• Otuđenosti od drugih ljudi
• Nedostatka empatije i razumijevanja
• Nemogućnosti da uživa u životu

Ideja je da prevelika ljubav prema novcu čini čovjeka slijepim za prave životne vrijednosti poput ljubavi, prijateljstva i poštenja.

Motivi i simboli povezani s temom

Molière koristi razne motive i simbole kako bi naglasio teme škrtosti i pohlepe:

Motiv/Simbol	Značenje
Škrinja sa zlatom	Simbolizira Harpagonovu opsesiju novcem
Posuđivanje novca uz lihvarske kamate	Naglašava Harpagonovu gramzivost
Harpagonovo nepovjerenje prema slugama	Odražava njegov strah od krađe i nepovjerenje u ljude
Harpagonovo odbijanje pomoći siromašnima	Pokazuje njegovu sebičnost i nedostatak empatije

Ovi motivi se provlače kroz djelo i dodatno ilustriraju negativne posljedice škrtosti na pojedinca i njegovu okolinu. Oni su snažna umjetnička sredstva kojima Molière prenosi univerzalnu poruku o štetnosti pretjerane ljubavi prema materijalnom.

Kompozicija djela

Molièreov “Škrtac” vješto je strukturiran u pet činova, svaki s vlastitim razvojem radnje. Inspirirajući se Plautovom komedijom “Aulularija”, Molière gradi priču koristeći klasični francuski stil aleksandrinca.

Molièreov Škrtac

Molièreov “Škrtac” remek-djelo je francuske književnosti 17. stoljeća, napisano u stihu. Specifičnosti ove komedije uključuju:

• Korištenje aleksandrinca, dvanaesterca s cezurom iza šestog sloga
• Podjelu radnje u pet činova, od kojih svaki ima vlastiti zaplet i razvoj
• Vješto isprepletanje glavne radnje s nekoliko sporednih zapleta

Molière majstorski gradi likove i situacije, stvarajući djelo koje istovremeno zabavlja i poučava. Kroz duhovite dijaloge i komične obrate, autor pronicljivo komentira ljudske mane poput škrtosti i pohlepe.

Plautov utjecaj

Molière se u stvaranju “Škrtca” oslanja na bogatu tradiciju antičke komedije, posebice na djelo rimskog komediografa Tita Makcija Plauta. Plautova “Aulularija” poslužila je kao glavni izvor inspiracije za Molièrea, s obzirom na zajedničke elemente:

• Protagonista opsjednutog škrtošću i ljubavlju prema novcu
• Zaplet koji uključuje skriveno blago i brojne nesporazume
• Korištenje tipiziranih likova i situacija iz tradicije commedie dell’arte

Unatoč sličnostima, Molière prilagođava antički predložak vlastitom vremenu i senzibilitetu, stvarajući originalno djelo koje nadilazi puku imitaciju. Dok Plautova komedija ostaje nedovršena, Molière razvija radnju kroz pet činova, dajući joj zaokruženost i potpunost.

Spajajući elemente klasične komedije s vlastitim inovacijama, Molière stvara “Škrtca” kao djelo koje odražava duh njegovog vremena, ali i univerzalne ljudske osobine. Kroz vještu kompoziciju i bogatu karakterizaciju likova, autor pruža uvid u kompleksnost ljudske prirode i posljedice opsjednutosti materijalnim.

Kratki sadržaj

Komedija “Škrtac” Molièrea, nastala 1668. godine, sastoji se od pet činova i inspirirana je Plautovom komedijom “Aulularia”. Radnja prati starca Harpagona, poznatog po ekstremnoj škrtosti i pohlepi, te njegove dvoje djece – sina Cleantea i kćer Elisu.

Prvi čin

U prvom činu upoznajemo glavne likove:

• Harpagon – škrti otac opsjednut novcem
• Cleante – sin zaljubljen u siromašnu Marijanu
• Elisa – kći u koju je zaljubljen Valere
• Valere – radi na imanju da bi stekao naklonost Harpagona

Cleante i Elisa imaju problema jer im otac ne daje dovoljno novca za njihove potrebe i ljubavne planove.

Drugi čin

Situacija se komplicira u drugom činu:

Lik	Radnja
Cleante	Posuđuje novac od lihvara (zapravo svog oca Harpagona)
Harpagon	Postavlja teške uvjete za pozajmicu, otkrivajući svoju škrtost
Frosine	Dogovara brak između Harpagona i Marijane

Harpagonova opsjednutost novcem dovodi do niza komičnih i problematičnih situacija za njegove najbliže. Molière kroz ove zaplete razotkriva mane poput pohlepe i licemjerja te njihove posljedice na međuljudske odnose.

Redoslijed događaja

U prvom činu upoznajemo glavne likove i njihove odnose. Harpagon, škrti otac opsjednut novcem, planira vjenčanje s mladom Marianom. No njegov sin Cleante također je zaljubljen u nju, dok je kći Elisa potajno zaručena s Valereom koji radi na imanju kako bi stekao Harpagonovu naklonost. Cleante povjerava sestri svoju ljubav prema skromnoj Mariani, ali Harpagon namjerava sinu ženiti udovicu, a kćeri bogataša Anselma.

Zaplet se razvija u drugom činu kada Cleante, u potrazi za novcem, posuđuje od lihvara ne shvaćajući da je to zapravo njegov otac. Harpagon, u ulozi lihvara, postavlja apsurdne i stroge uvjete za pozajmicu, razotkrivajući svoju škrtost:

• Visoke kamate
• Kratki rokovi otplate
• Zahtjev za zalogom

Posrednik La Fleche i meštar Simeon upleteni su u ovu spletku koja komično ilustrira Harpagonov karakter. Istovremeno, lukava Frozina podržava Harpagonove planove za ženidbu s Marianom, nadajući se vlastitoj koristi.

Kroz ove događaje, Molière vješto gradi dramsku napetost temeljenu na:

1. Sukobu interesa između oca i sina oko Mariane
2. Harpagonovoj opsjednutosti novcem nauštrb obiteljskih odnosa
3. Tajnoj vezi Elise i Valerea
4. Spletkama slugu i posrednika

Svaka scena otkriva nove razine Harpagonove škrtosti i sebičnosti, stvarajući tako podlogu za duhovite i poučne zaplete koji slijede u narednim činovima ove briljantne komedije.

Analiza likova

Molièreov “Škrtac” obiluje živopisnim likovima koji nose radnju i prenose glavne poruke djela. Kroz njihove postupke, osobine i međusobne odnose, autor vješto prikazuje ljudske mane i slabosti, stvarajući kompleksnu i zabavnu priču.

Glavni likovi

1. Harpagon:

• Protagonist komedije, oličenje škrtosti i pohlepe
• Opsjednut novcem, zanemaruje osjećaje svoje djece i odbija pomoći drugima
• Nepovjerljiv prema slugama, sumnjičav prema iskrenosti drugih
• Spreman žrtvovati sreću bližnjih zbog svoje ljubavi prema novcu[1][3][4]

1. Cleante:

• Harpagonov sin, zaljubljen u Marijanu
• Često se sukobljava s ocem zbog njegove škrtosti i sebičnosti
• Posuđuje novac od lihvara (zapravo svog oca) pod teškim uvjetima
• Njegov karakter dolazi do izražaja u prijeporima s ocem i ljubavi prema Marijani[1][3][4]

1. Elise:

• Harpagonova kći, potajno zaručena s Valereom
• Bliska s bratom Cleanteom, pokušava pridobiti oca na njihovu stranu
• Stereotipno prikazana, ali njena ljubav prema Valereu važna za radnju
• Suočava se s problemima zbog očeve škrtosti i sebičnosti[1][3][4]

Sporedni likovi

1. Valère:

• Zaljubljen u Elisu, pokušava steći Harpagonovu naklonost
• Služi kao Harpagonov intendant, trpi njegove hirove i pohlepu
• Na kraju se otkriva njegovo plemenito porijeklo, što omogućuje brak s Elisom[2][4]

1. Mariane:

• Siromašna djevojka u koju je zaljubljen Cleante
• Harpagon planira vjenčanje s njom zbog njene ljepote i skromnosti
• Suočena s teškim izborom između ljubavi i financijske sigurnosti[2][4]

1. Frosine:

• Lukava posrednica koja pokušava organizirati brak između Harpagona i Mariane
• Manipulira likovima kako bi ostvarila vlastitu korist
• Svojim spletkarenjem dodatno komplicira ionako zamršene odnose[2][4]

1. La Flèche:

• Cleanteov sluga, pomaže mu u ljubavnim i financijskim planovima
• Domišljat i snalažljiv, često ismijava Harpagonovu škrtost
• Krade Harpagonovu škrinju sa zlatom, što dovodi do komičnih zapleta[2][4]

Odnosi između likova

Kompleksni odnosi između likova čine okosnicu radnje “Škrtca”:

• Harpagon i njegova djeca:
• Harpagonova opsjednutost novcem stvara tenzije u odnosima s Cleanteom i Elisom
• Ne daje im dovoljno novca za njihove potrebe i ljubavne planove
• Planira vjenčanje s Marianom unatoč Cleanteovim osjećajima prema njoj
• Cleante i Elisa:
• Brat i sestra bliski su saveznici u borbi protiv očeve škrtosti
• Podržavaju jedno drugo u ljubavnim izborima i nastoje pridobiti oca
• Zajedno se suočavaju s problemima koje uzrokuje Harpagonova opsesija novcem
• Ljubavni trokuti:
• Harpagon, Cleante i Mariana – otac i sin kao rivali u ljubavi
• Elisa, Valère i Harpagon – Valère služi Harpagonu kako bi bio blizu Elise
• Neočekivani obrati i otkrivanje pravog identiteta razrješuju zamršene odnose

Molière kroz ove odnose i sukobe razotkriva ljudske mane i slabosti te kritizira vrijednosti društva koje stavlja materijalno iznad duhovnog i emocionalnog. Bogata karakterizacija likova i njihovi isprepleteni odnosi čine “Škrtca” slojevitim i uvijek aktualnim književnim djelom.

Stil i jezik djela

Molièreov “Škrtac” pripada žanru satirične komedije, a njegov stil i jezik odlikuju se jasnoćom, živahnošću i kritičkim tonom karakterističnim za francusku komediju 17. stoljeća. Djelo je napisano u prozi i stihovima, što pridonosi raznolikosti i dinamici radnje.

Stilske figure i izražajna sredstva

Molière u “Škrtcu” koristi brojne stilske figure i izražajna sredstva kako bi istaknuo glavne teme i likove:

• Satira: Djelo je prožeto satirom, kritikujući škrtost, pohlepu i društvene norme tog vremena.
• Ironija: Harpagonova ekstremna škrtost i opsjednutost novcem u ironičnom su kontrastu s njegovim bogatstvom.
• Karikatura: Lik Harpagona predstavlja karikaturu škrtca, naglašavajući njegovu patološku gramzivost.
• Dijalog: Živahni i duhoviti dijalozi među likovima, posebice između Harpagona i njegove djece, doprinose komičnom tonu djela.

Narativne tehnike

Molière vješto koristi različite narativne tehnike kako bi izgradio likove i radnju:

• Karakterizacija: Likovi su jasno definirani kroz svoje postupke, dijaloge i interakcije.
• Zaplet: Radnja se postupno razvija kroz pet činova, s brojnim komičnim i dramskim obratima.
• Dramska napetost: Sukobi i nesporazumi među likovima stvaraju dramsku napetost koja se održava tijekom cijelog djela.
• Monolozi: Harpagonovi monolozi pružaju uvid u njegovu opsjednutost novcem i razotkrivaju dubinu njegove škrtosti.

• Komični elementi: Djelo obiluje komičnim situacijama, verbalnim dosjetkama i fizičkom komedijom.
• Satirični ton: Ispod površinske zabave, Molière kritizira ljudske mane i društvene vrijednosti svog vremena.
• Dramska napetost: Sukobi među likovima stvaraju napetu atmosferu koja se izmjenjuje s komičnim trenucima.
• Moralističke poruke: Kroz zabavnu priču, djelo prenosi snažne moralne poruke o štetnosti pohlepe i važnosti istinskih životnih vrijednosti.

Simbolika i motivi

Molièreov “Škrtac” obiluje bogatom simbolikom i motivima koji razotkrivaju dublje značenje i poruke djela. Kroz vješto isprepletene simbole i motive, autor kritizira ljudske mane poput pohlepe i škrtosti te ističe važnost pravih životnih vrijednosti.

Simboli u djelu

• Škrinja sa zlatom: Centralni simbol Harpagonove opsesije novcem. Predstavlja materijalizam i pohlepu koji zasljepljuju protagonista i odvraćaju ga od istinskih vrijednosti poput ljubavi i obitelji[1].
• Škrtčeva kuća: Simbol Harpagonove izolacije i emocionalne praznine. Hladna i mračna kuća odražava protagonistovu otuđenost od drugih i nedostatak topline u međuljudskim odnosima[2].
• Posuđeni novac: Simbolizira Harpagonovu spremnost da iskoristi druge radi vlastite financijske koristi. Lihvarski uvjeti koje nameće vlastitom sinu Cleanteu otkrivaju dubinu njegove pohlepe i sebičnosti[1].

Motivi

• Škrtost: Glavni motiv djela, utjelovljen u liku Harpagona. Molière kroz protagonistovu opsjednutost novcem kritizira destruktivnu narav škrtosti koja uništava međuljudske odnose i istinske životne vrijednosti[1].
• Generacijski jaz: Motiv sukoba između Harpagona i njegove djece, Cleantea i Elise. Dok mladi teže ljubavi i sreći, Harpagon je zarobljen u svijetu materijalne opsesije, što dovodi do nerazumijevanja i konflikta[2].
• Ljubav i brak iz interesa: Motivi koji se isprepliću kroz djelo. Harpagonova želja da oženi svoju kćer Elisu za bogatog starca i vlastiti interes za mladu Marijanu odražavaju kritiku braka iz interesa nauštrb istinske ljubavi[1].

• Harpagon kao alegorija pohlepe: Protagonist utjelovljuje ljudsku manu škrtosti u ekstremnom obliku. Njegova opsesija novcem i zanemarivanje svih drugih vrijednosti služe kao alegorija destruktivne naravi pohlepe[1].
• Potraga za blagom kao metafora životnih prioriteta: Harpagonova neprestana potraga za novcem i strah od gubitka blaga metaforički predstavljaju pogrešno usmjerene životne prioritete koji zanemaruju istinske vrijednosti poput ljubavi, obitelji i prijateljstva[2].

Kroz bogatu simboliku i motive, Molière stvara slojevito djelo koje razotkriva kompleksnost ljudske prirode i mane poput pohlepe i sebičnosti. “Škrtac” poziva publiku na preispitivanje vlastitih vrijednosti i prioriteta te ističe važnost duhovnog i emocionalnog bogatstva nad materijalnim.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

“Škrtac” Molièrea duboko je ukorijenjen u povijesni, društveni i kulturni kontekst 17. stoljeća Francuske, razdoblja vladavine Kralja Sunca Luja XIV. Obilježen apsolutizmom, centralizacijom moći i dubokim društvenim nejednakostima, ovaj period pruža savršenu pozadinu za Molièreovu satiričnu kritiku ljudskih mana.

Premijerno prikazan 1668. u kazalištu Palais-Royal, “Škrtac” se bavi univerzalnim temama pohlepe, škrtosti i licemjerja, koje su bile posebno relevantne u doba kada su se određeni društveni slojevi bogatili kroz:

• lihvarenje
• eksploataciju
• sebično gomilanje novca

Molière vješto iskorištava kazališnu scenu kako bi razotkrio i ismijao ove negativne karakteristike, stvarajući likove poput protagonist Harpagona, koji utjelovljuje najgore osobine svojeg vremena. Njegov kritički prikaz društvenih normi i odnosa odražava:

1. Rastuće nejednakosti
2. Dominaciju materijalnih vrijednosti
3. Žudnju za moći i statusom

Utemeljen u tradiciji klasične francuske komedije, Molière istovremeno crpi inspiraciju iz antičkih uzora i stvara originalno djelo koje rezonira s publikom 17. stoljeća. Njegov stil, jezik i kompozicija odražavaju kulturne i umjetničke standarde Grand Sièclea, dok univerzalne teme i dalje ostaju relevantne stoljećima kasnije.

Smješten u uzbudljivi, dinamični Pariz 17. stoljeća, tada europsko središte kulture, umjetnosti i književnosti, “Škrtac” pruža jedinstven uvid u duh vremena. Molièreova pronicljiva zapažanja o ljudskoj prirodi i društvu nadilaze specifični povijesni trenutak, stvarajući djelo koje jednako snažno odzvanja u suvremenom kontekstu.

Interpretacija i kritički osvrt

Vrsta i Tema

Molièreov “Škrtac” pripada žanru satirične komedije koja kroz duhovite zaplete i živopisne likove kritizira ljudske mane i društvene vrijednosti. Glavna tema djela je škrtost i pohlepa utjelovljena u liku starca Harpagona, čija opsjednutost novcem uništava međuljudske odnose i dovodi do niza komičnih, ali i tragičnih situacija[1][2][4].

Tema	Opis
Škrtost	Harpagonova opsesivna ljubav prema novcu i materijalnom
Pohlepa	Gramzivost i sebičnost koje vode do zanemarivanja pravih vrijednosti
Licemjerje	Kritika društvenih normi i dvostrukih standarda

Radnja i Likovi

Radnja “Škrtca” odvija se u Parizu 17. stoljeća i prati Harpagonovu opsesiju zlatnom škrinjom koju skriva u vrtu. Njegovi postupci utječu na živote djece Elise i Cleantea, koji se bore protiv očeve škrtosti i sebičnosti[1][2]:

• Posuđivanje novca od lihvara (zapravo Harpagona) uz teške uvjete
• Borba za ljubav prema Marijani (Cleante) i Valèreu (Elise)
• Sukobi zbog Harpagonovog odbijanja pomoći i sumnjičavosti

Glavni likovi nose radnju i prenose poruke djela:

1. Harpagon – oličenje škrtosti i pohlepe
2. Cleante – sin u sukobu s ocem, zaljubljen u Marijanu
3. Elise – kći koja se bori za ljubav prema Valèreu
4. Valère – Elisin odabranik, kasnije otkriven kao Marijanin brat

Kroz njihove odnose, Molière razotkriva ljudske slabosti i kritizira materijalizam koji ugrožava prave životne vrijednosti poput ljubavi, prijateljstva i poštenja.

Vlastiti dojam i refleksija

“Škrtac” je remek-djelo koje i danas ostavlja snažan dojam svojom svevremenskom porukom o pogubnosti pohlepe i škrtosti. Molièreova satirična komedija kroz lik Harpagona prikazuje kako opsjednutost materijalnim može uništiti međuljudske odnose i dovesti do emocionalne praznine.

Djelo potiče na preispitivanje vlastitih vrijednosti i prioriteta, ističući važnost duhovnog i emocionalnog bogatstva nad pukim gomilanjem novca. Kroz duhovite dijaloge i komične situacije, Molière razotkriva ljudske mane i slabosti, stvarajući kompleksne likove s kojima se publika može poistovjetiti.

“Škrtac” je i danas aktualan jer kritizira društvene norme koje stavljaju materijalno iznad svega drugog. Molièreova slojevita karakterizacija likova i vješta kompozicija djela čine ga neprolaznim klasikom koji će i budućim generacijama pružati uvid u kompleksnost ljudske prirode i posljedice pohlepe.