Svećenik Ili Svečenik – Kako Se Ispravno Piše?

March 29, 2025

Profesor Kiki

No comments

Pravilan način pisanja često zbunjuje mnoge govornike hrvatskog jezika, a riječi “svećenik” i “svečenik” čest su primjer takve nedoumice. Ove dvije riječi, slične po izgledu ali različite po značenju, redovito uzrokuju pravopisne pogreške u svakodnevnoj komunikaciji.

Svećenik i svečenik dvije su različite riječi s potpuno odvojenim značenjima u hrvatskom jeziku. Svećenik označava osobu posvećenu vjerskoj službi, dok je svečenik zapravo nepostojeća riječ koja se pogrešno koristi umjesto ispravnog oblika “svećenik” ili ponekad umjesto riječi “svečan” u određenim kontekstima.

Razlikovanje ovih pojmova nije samo pitanje pravopisa već i razumijevanja kulturnog i vjerskog konteksta hrvatskog jezika. Pravilna uporaba ovih riječi otkriva razinu jezične pismenosti i poštovanja prema hrvatskoj jezičnoj tradiciji.

Ispravno korištenje

Pravilna upotreba riječi “svećenik” ključna je za jasnu komunikaciju u hrvatskom jeziku. Riječ “svećenik” piše se s mekim ć i odnosi se na osobu zaređenu za vjersku službu. U svakodnevnoj komunikaciji često se susreće pogrešno pisanje “svečenik” s tvrdom č, što je pravopisna pogreška.

Razlikovanje ovih glasova važno je i kod drugih riječi poput “sreća/sreča” ili “noć/noč”. Pravilo je jednostavno: “svećenik” dolazi od riječi “svet” (holy), gdje se tijekom izvođenja suglasnik t palatalizacijom mijenja u ć. Hrvatski jezični standardi jasno propisuju ovaj oblik kao jedini ispravan u službenim dokumentima, medijima i obrazovanju.

Za lakše pamćenje, korisno je povezati “svećenik” s drugim riječima iz iste obitelji: “posvećen”, “svećenstvo” ili “svećenički” – sve se pišu s ć.

Primjeri pravilne upotrebe

Pravilna uporaba riječi “svećenik” vidljiva je u brojnim kontekstima svakodnevne komunikacije. U crkvenim dokumentima čitamo: “Svećenik Marko Horvat služio je nedjeljnu misu u župnoj crkvi.” Medijski izvještaji također koriste ispravnu formu: “Hrvatski svećenici okupili su se na godišnjem susretu u Splitu.” U književnim djelima nailazimo na primjere poput: “Stari svećenik sjedio je u ispovjedaonici i strpljivo slušao vjernike.”

Važno je zapamtiti pravilne izraze u različitim kontekstima:

  • “Svećeničko zvanje” (ne “svečeničko”)
  • “Svećenički red” (ne “svečenički”)
  • “Svećenikova propovijed” (ne “svečenikova”)
  • “Nadbiskup je zaredio nove svećenike” (ne “svečenike”)

Ovi primjeri pokazuju dosljednu upotrebu mekog “ć” u svim oblicima, što potvrđuje jezično pravilo da riječ “svećenik” i sve njezine izvedenice uvijek zadržavaju meko “ć”.

O meni - Profesor Kiki

Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira, ali i iz ostalih predmeta, i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje!


Na Puni.hr ćete pronaći sažetke lektira, skripte, prezentacije i ostale korisne materijale, posebno prilagođene za učenike osnovnih i srednjih škola. Trudim se obraditi što više predmeta i tema kako biste na jednom mjestu pronašli sve što vam treba.


Nadam se da će vam moj trud pomoći da brže i lakše savladate školsko gradivo te se bolje pripremite za ispite i testove. Ako imate prijedloge i ideje za sadržaje koje biste željeli vidjeti ovdje, slobodno mi se javite.

Leave a Comment