Mnogi govornici hrvatskog jezika često se pitaju je li pravilan oblik riječi “unučica” ili “unućica”. Ovo naizgled jednostavno pitanje izaziva nedoumice kod velikog broja ljudi, posebno kod pisanja čestitki ili službenih dokumenata.
Pravilan oblik je “unučica”, što je umanjenica od riječi “unuka”. Riječ se tvori dodavanjem nastavka “-ica” na osnovu “unuk-“, pri čemu dolazi do glasovne promjene k>č, a ne k>ć, kako neki pogrešno misle.
Ova česta jezična nedoumica odražava složenost hrvatskih pravopisnih pravila i važnost njihovog pravilnog razumijevanja. U nastavku teksta detaljnije ćemo razjasniti pravila tvorbe umanjenica u hrvatskom jeziku i objasniti zašto je oblik “unućica” pogrešan.
Ispravno korištenje
Pravilno pisanje riječi “unučica” ovisi o poznavanju pravila tvorbe umanjenica u hrvatskom jeziku. Imenica “unučica” nastaje od riječi “unuka” dodavanjem sufiksa “-ica”, pri čemu dolazi do glasovne promjene palatalizacije – glas “k” prelazi u “č”. Zato je “unučica” jedini ispravni oblik ove riječi.
Oblik “unućica” jezično je neispravan i ne postoji u standardnom hrvatskom jeziku. Greška nastaje zbog nerazumijevanja pravila palatalizacije ili miješanja s drugim glasovnim promjenama. Važno je zapamtiti da kod tvorbe umanjenica s nastavkom “-ica” od imenica koje završavaju na “k”, ovaj glas uvijek prelazi u “č”, nikad u “ć”.
Hrvatski pravopis jasno propisuje ovo pravilo, koje se primjenjuje i na druge slične riječi poput “ruka – ručica”, “noga – nožica” ili “mačka – mačkica”.
Primjeri pravilne upotrebe
Za bolje razumijevanje pravilne upotrebe riječi “unučica”, korisno je vidjeti primjere u kontekstu:
“Moja unučica Ana upravo je proslavila treći rođendan.”
“Baka je svojoj unučici isplela novi šal za zimu.”
“Djed je ponosan na svoju unučicu koja je osvojila prvo mjesto na natjecanju iz matematike.”
“Najdraža igračka moje unučice je plišani medvjedić.”
“Naše unučice dolaze na ljetovanje kod nas svake godine.”
U svim navedenim primjerima dosljedno se koristi oblik “unučica” s glasom “č”, što je jedini ispravan način pisanja ove umanjenice. Primjećujemo da se riječ može koristiti u različitim padežima (unučica, unučice, unučici), ali uvijek zadržava glas “č” kao rezultat palatalizacije osnovne riječi “unuka”.
