Jeste li se ikada zapitali je li pravilno reći “vidjela” ili “vidila”? Ova dvojba često zbunjuje govornike hrvatskog jezika, osobito jer obje verzije zvuče prirodno u različitim dijelovima Hrvatske. No iza ovih oblika krije se zanimljiva priča o standardnom jeziku i regionalnim varijantama.
Ispravno korištenje
Pravopisno gledano, vidjela je jedini standardni oblik koji prizna Hrvatski pravopis i gramatika. Koristi se u književnom jeziku, službenim dokumentima te svim formalnim i javnim komunikacijama. Dakle, pišete li školski esej ili poslovnu e-poštu, budite sigurni da koristite ovaj oblik.
S druge strane, vidila nije gramatički pogrešna—barem ne iz perspektive dijalekta. Često ju koriste govornici dalmatinskog zaleđa ili čak pojedinci iz urbanih sredina poput Splita i Šibenika. Ipak, kad ulažete trud biti “pravilan”, lakonsko objašnjenje glasi: birajte ono što standard traži.
Primjeri pravilne upotrebe
Primjena oblika “vidjela” i “vidila” razlikuje se, ali oboje imaju svoje specifične kontekste. Standardni oblik “vidjela” koristi se u formalnim situacijama, kao što su književnost ili službeni dokumenti. Na primjer: “Vidjela sam da je Marta izrazito pametno dijete.” Ili pak rečenica koja nosi emocionalnu težinu: “Vidjela sam prašnjavo, zgrčeno lice svog Sina.”
S druge strane, oblik “vidila”, koji naginje prema dijalektalnoj uporabi, čest je na jugu Hrvatske. Ljudi ga koriste u svakodnevnom govoru s toplinom karakterističnom za lokalne izraze. Zamislite Split: “Ja sam jučer po prvi put vidila ovu ekskluzivnu karticu!” Takve rečenice zvuče postojano autentično.
Značenje i definicija
Glagol vidjeti jedan je od osnovnih u hrvatskom jeziku, a njegovo značenje proteže se kroz nekoliko razina svakodnevne upotrebe. Prvo i najčešće – radi se o reakciji osjetilom vida; dakle, promatranju nečega očima. Zamislite situaciju: “Vidjela sam delfine u moru.” Klasičan primjer vizualnog opažanja.
Drugo značenje uključuje susret s nekim ili nalaženje s osobom. Na primjer: “Prošlog ljeta vidio ju je na koncertu.” Toliko jednostavno, ali toliko bitno da bismo opisali interakcije iz stvarnog života.
Treće značenje prelazi granice doslovnosti i koristi se za shvaćanje odnosno razumijevanje nečega, poput izraza “Svi su napokon vidjeli istinu.” Koliko puta smo bili u prilici kad nešto „osvane“ pred nama pa kažemo – e sad sam to konačno VIDJELA! Je li bila iluzija prije? Možda…