Riječ “vijesnik” ili “vjesnik” često izaziva zabunu među govornicima hrvatskog jezika. Je li to samo razlika u pravopisu ili postoji nešto više iza ove dvije varijante? Pitanje je jednostavno, ali odgovor može biti zanimljiviji nego što se čini na prvi pogled.
“Vijesnik” i “vjesnik” su obje točne varijante, ali njihova uporaba ovisi o kontekstu. “Vijesnik” se tradicionalno koristi u nekim dijelovima Hrvatske, dok je “vjesnik” službeni oblik prema hrvatskom pravopisu. Razlika je uglavnom u dijalektima i povijesnim utjecajima.
Ako ste ikad razmišljali o tome zašto postoje dvije verzije, nastavite čitati. Ispričat ćemo vam kako je došlo do te razlike i što to znači za hrvatski jezik.
Ispravno korištenje
U hrvatskom jeziku, “vijesnik” i “vjesnik” imaju svoje mjesto, ali njihova uporaba ovisi o kontekstu. “Vjesnik” je službeni oblik prema hrvatskom pravopisu, dok se “vijesnik” češće koristi u dijalektima, osobito u nekim dijelovima Dalmacije i Like. No, tko bi rekao da će jedna slovačica izazvati toliko zabune?
U službenim dokumentima, novinama ili akademskim tekstovima, uvijek se koristi “vjesnik”. To je oblik koji se uči u školama i koji se smatra standardnim. S druge strane, “vijesnik” se može čuti u svakodnevnom govoru, ali njegova uporaba u pisanom obliku može izazvati podijeljena mišljenja. Je li to samo stvar navike ili ima dublje povijesne korijene?
Kada pišete, uvijek provjerite kontekst. Ako je riječ o formalnom tekstu, “vjesnik” je siguran izbor. Za neformalne razgovore ili dijalektalne izraze, “vijesnik” može biti prihvatljiv, ali ne očekujte da će svi to razumjeti. Tko bi pomislio da će jedna riječ biti tolika jezična zamka?
Primjeri pravilne upotrebe
Riječ vjesnik koristi se u različitim kontekstima, ali uvijek u skladu s hrvatskim pravopisom. Primjerice, u rečenici “Vidjeli smo ih na trgu kako zajedno čitaju Vjesnik“, riječ se odnosi na poznati zagrebački dnevnik. U drugom slučaju, “Visibaba je poznata kao vjesnik proljeća”, riječ ima simbolično značenje, označavajući onoga koji donosi vijesti o novom godišnjem dobu.
Zašto se onda netko uporno drži pogrešnog oblika vijesnik? Možda zbog dijalekata ili navike, ali u formalnom pisanju nema mjesta za takve greške. Primjer: “Kupili smo novi broj Vjesnika na kiosku” – jednostavno, točno, bez kompromisa.
Ako netko kaže “Zar uvijek ti moraš biti vjesnik loših vijesti?”, riječ je korištena u svom osnovnom značenju – osoba koja prenosi informacije. Ipak, pitanje je koliko ljudi zapravo zna da je vjesnik jedini prihvatljiv oblik u službenim tekstovima. Možda je vrijeme da se to promijeni.
Značenje i definicija
Riječ vjesnik ima višestruko značenje, ovisno o kontekstu u kojem se koristi. Prvo, označava onoga koji naviješta, poput simbola nečega što dolazi. Primjerice, “Visibaba je poznata kao vjesnik proljeća”, što ističe njezinu ulogu u najavljivanju nove godišnje doba. Drugo, vjesnik može biti onaj koji donosi vijesti, što se često koristi u nazivima publikacija, poput “Geološkog vjesnika”. Treće, riječ se odnosi na novine, posebno na zagrebački dnevnik “Vjesnik”, koji je bio središnji informativno-politički list u Hrvatskoj sve do 2012. godine.
No, koliko ljudi zapravo zna da je “vjesnik” jedini prihvatljiv oblik u službenim tekstovima? Iako se “vijesnik” često čuje u svakodnevnom govoru, to je dijalektalna varijanta koja nema mjesta u formalnim dokumentima. Možda je vrijeme da se i ova razlika jasnije istakne, kako bi se izbjegle nedoumice.
