Jezik je živo biće koje se mijenja kroz vrijeme, a razlike u govoru često otkrivaju bogatstvo i slojevitost kulture. Jedna od zanimljivih dilema koja privlači pažnju mnogih jest upotreba oblika “volio” naspram “voljeo”. Što je pravilno? Ima li jedno prednost nad drugim?
Ispravno korištenje
Jezična pravilnost u slučaju odabira između “volio” i “voljeo” ponajviše ovisi o regionalnim govornim praksama, ali i o standardima hrvatskog jezika. Prema normativnoj gramatici, oblik “volio” smatra se ispravnim i u skladu s književnim jezikom.
S druge strane, upotreba oblika “voljeo”, iako česta u dijelovima Bosne i Hercegovine te među nekim hrvatskim iseljenicima, nije priznana kao dio standardnog izričaja u Hrvatskoj. Taj oblik reflektira specifičan utjecaj lokalnih narječja ili povijesno-jezičnih promjena.
Primjeri pravilne upotrebe
Primjena oblika volio jasno se vidi u raznim kontekstima standardnog hrvatskog jezika. Na primjer, rečenica “Volio ju je više od ičega” prenosi emocionalnu dubinu i potpuno koristi ispravan oblik glagolskog pridjeva radnog za muški rod. Slično tome, fraza poput “Do tog događaja bio je volio sve na njoj” naglašava vremensko trajanje emocija prije određenog trenutka.
Nerijetko ga koriste govornici kako bi opisali snažne osobne doživljaje: “Nikad nisam volio školjke, a niti druge morske plodove.” Ili suprotno – ukazivanje na prošlu strast prema aktivnostima: “Volio sam izlaziti u klubove dok sam bio mlađi.”
Iznad svega, jednostavnost ovih primjera pokazuje koliko prirodno zvuči forma “volio”. Pogrešan oblik kao što je voljeo, iako ponegdje čest zbog regionalnih utjecaja, iskače izvan kakofonije pravopisnog sklada koja obilježava hrvatski standardni jezik.
Značenje i definicija
Oba oblika, “volio” i “voljeo”, proizlaze iz glagola “voljeti”, koji znači osjećati ljubav ili naklonost prema nekome ili nečemu. No, ovdje se krije zamka – samo je jedan oblik gramatički ispravan u standardnom hrvatskom jeziku.
Riječ “volio” predstavlja glagolski pridjev radni muškog roda od glagola “voljeti”. Koristi se za izražavanje prošle radnje uz subjekt muškoga roda. Primjeri su jasni: “Volio ju je više od svega.”, “Nikad nije volio gužve na plaži.”
S druge strane, oblik “voljeo” često griješi one koji nisu sigurni u pravilne oblike riječi ili pod utjecajem dijalekta govore drugačije. Iako regionalno prisutan, primjerice u Bosni i Hercegovini, ovaj izraz jednostavno ne pripada normama hrvatskog standardnog jezika. Zašto riskirati pravopisnu grešku kada je odgovor tako jasan?
