vidjeo ili vidio – Kako se ispravno piše?

Jezik je živ i dinamičan, a pravopisna pitanja često izazivaju rasprave. Jedno od takvih vječnih dvojbi u hrvatskom jeziku je pravilno korištenje oblika “vidio” ili “vidjeo”. Iako se oba izraza čuju u svakodnevnom govoru, samo jedno rješenje odgovara gramatičkim pravilima.

Pravilno je koristiti oblik “vidio”, jer on slijedi standardnu tvorbu glagola vidjeti prema normama hrvatskog književnog jezika. Oblik “vidjeo” smatra se nepravilnim i ne preporučuje se u pisanju niti formalnoj komunikaciji.

Ispravno korištenje

Oblik “vidio” jedini je gramatički točan kad govorimo o prošlom vremenu glagola vidjeti. U standardnom hrvatskom jeziku neprihvatljivo je koristiti oblik “vidjeo”, iako se povremeno može čuti u svakodnevnom govoru. Ovakve greške obično proizlaze iz pokušaja pojednostavljivanja ili nepoznavanja pravila, ali ni jedno ni drugo nije opravdanje za uporabu netočnog oblika.

Razlog ispravnosti oblika “vidio” leži u zakonitostima tvorbe participa muškog roda kod glagola čija infinitivna osnova završava na suglasnik. Glagol vid-jeti prema tom principu dobiva pravilnu dopunu “-io”. Dovoljno je pogledati slične primjere poput riječi “razumio” ili “radio”; nitko ne kaže “razumjeo” ili “radjeo”, zar ne?

U formalnoj komunikaciji i pisanju očekuje se upotreba isključivo pravilnih oblika. Neispravni izrazi poput “vidjeo” mogu ostaviti dojam nepažnje ili slabijeg poznavanja jezika, što uvijek treba izbjeći, pogotovo u profesionalnim situacijama. Standardi postoje s razlogom – da bismo jasno pokazali razinu pismenosti i kulture izražavanja. Tekstovi bez ovakvih sitnih, iritantnih pogrešaka odmah djeluju ozbiljnije i profesionalnije.

Primjeri pravilne upotrebe

U ijekavici, koja dominira u južnim dijelovima Hrvatske poput Dalmacije, oblik “vidjeo” smatra se standardnim. Na primjer: “On je vidjeo brod na obali.” Ili: “Ja sam vidjeo nevjerojatan zalazak sunca jučer!” Ovi primjeri odražavaju regionalnu specifičnost jezika.

Nasuprot tome, ekavica koristi oblik “vidio”, što je pravilo koje slijede govornici u Srbiji ili nekim hrvatskim krajevima bliže granici s tom zemljom. Rečenice poput: “Ja sam video pticu iznad krošnje drveta.” jasno ukazuju na ovu razliku u narječjima.

Važno je napomenuti da se prema hrvatskom standardnom jeziku preporučuje uporaba oblika “vidjeo”. Međutim, za različite regije ova će norma varirati zbog lokalnih dijalekata i tradicije govora.

Značenje i definicija

Oblik “vidio” označava radni glagolski pridjev muškog roda od glagola vidjeti ili videti. Koristi se isključivo u svrhu izražavanja prošlih radnji, koje su subjekt – najčešće osoba, ali ponekad i pojava – vizualno doživjeli. Primjer: “On je vidio zvijezdu padalicu.” Jasno i pravilno.

S druge strane, oblik “vidjeo”, koliko god često nespretno ulazi u svakodnevne razgovore, zapravo nema nikakvo uporište u gramatici standardnog hrvatskog jezika. Njegova uporaba nije samo nepravilna nego potencijalno zbunjuje čitatelja ili slušatelja koji očekuje normativnu strukturu rečenice.

Jezik zahtijeva preciznost jer upravo ona određuje vjerodostojnost govornika ili pisca. Oblik “vidjeo”, bez opravdanja iz tradicije narječja ili dijalekata, ostavlja dojam nepoznavanja osnovnih pravila tvorbe glagolskih oblika. Tko bi želio izgledati nezainteresirano za vlastiti jezik?