Jeste li se ikada zapitali je li ispravno reći “pripovjedač” ili “pripovijedač”? Ova naizgled jednostavna dvojba krije dublje slojeve hrvatskoga jezika i njegovih pravopisnih normi. Iako su oba oblika često u upotrebi, samo jedan od njih slijedi standardne jezične smjernice.
Uz obilje dvojbi u svakodnevnom jeziku, važno je naglasiti da “pripovjedač” nosi pečat standardnog hrvatskog pravopisa. Pravopisni priručnici i gramatičke norme jasno izdvajaju ovaj oblik kao ispravan, dok se varijanta “pripovijedač” smatra kolokvijalizmom bez temelja u pravilima.
Razlog za ovu normu leži u procesu glasovne promjene poznate kao jednačenje po zvučnosti. Pri tome dolazi do pojednostavljenja suglasničkih skupova, što rezultira kraćom i preciznijom formom – pripovjedač umjesto pripovijedač. Zanimljivo je kako taj jezični fenomen doprinosi jasnijem izražavanju, ali izaziva otpor kod govornika naviknutih na dužu verziju.
Mnogi još uvijek koriste obje inačice nepromišljeno. No tekstovi koji teže formalnosti ili obrazovni kontekst zahtijevaju dosljednu upotrebu pravilne riječi.
Primjer pravilnog korištenja riječi “pripovjedač” može se pronaći u rečenicama poput: “Pripovjedač nas uvodi u svijet priče svojim preciznim opisima likova i događaja.” Ovdje je jasno da se riječ koristi prema pravopisnim normama hrvatskog jezika.
Još jedan primjer dolazi iz književnosti, gdje pripovijedanje igra ključnu ulogu. U romanu koji slijedi prvo lice (tzv. ja-oblik), prirodno bi bilo napisati: “Kad sam ugledao starog prijatelja, sve uspomene vratile su se kao da je jučer bio posljednji put kad smo razgovarali.”
Kod trećeg lica ili on-oblika, ovako formulisana rečenica naglašava neutralnost pripovjedača: “Ribar Palunko živio je sam na pustome kraju lovivši ribe cijeli dan.” Time čitatelj dobiva osjećaj udaljenosti između radnje i narativnog glasa.
Za razliku od službeno prihvaćenog oblika “pripovjedač”, upotreba inačice “pripovijedač”, nažalost, često uzrokuje konfuziju te ukazuje na manjak poznavanja pravila standardnoga jezika.
Pojam pripovjedača ima jasno mjesto u književnosti i naratologiji. To je glas kroz koji se prenosi priča, posredujući radnju unutar fikcionalnog predloška. Važno je napomenuti da pripovjedač nije isti kao autor; on ostaje tekstualna konstrukcija, čak i kada pisac možda djeluje kao stvoritelj tog glasa.
Pripovjedači mogu biti različiti po svojoj ulozi i perspektivi. Pouzdani pripovjedač obično ostaje neutralan promatrač izvan događaja o kojima govori, pristupajući priči s određenom objektivnošću. Nasuprot tome, nepouzdani pripovjedači često nude iskrivljenu stvarnost zbog svojih osobnih uvjerenja ili ograničenog znanja. Ova razlika oblikuje dinamiku svakoga teksta jer utječe na način kako čitatelj doživljava situacije opisane u naraciji.
About the author call_made
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira, ali i iz ostalih predmeta, i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje! Na Puni.hr ćete pronaći sažetke lektira, skripte, prezentacije i ostale korisne materijale, posebno prilagođene za učenike osnovnih i srednjih škola. Trudim se obraditi što više predmeta i tema kako biste na jednom mjestu pronašli sve što vam treba. Nadam se da će vam moj trud pomoći da brže i lakše savladate školsko gradivo te se bolje pripremite za ispite i testove. Ako imate prijedloge i ideje za sadržaje koje biste željeli vidjeti ovdje, slobodno mi se javite.
Često se sjetim svojih muka prilikom čitanja lektira i upravo iz tog razloga se rodio ovaj blog. Tu sam da vam olakšam i ubrzam učenje!
Kad vam nitko ne može pomoći, uvijek možete računati na ovaj blog.
Puni.hr – Punimo vaše glave sa znanjem!