U hrvatskom jeziku često nailazimo na dileme oko pravopisnih pitanja, a jedna od najčešćih je upotreba izraza “bit će” ili “biti će”. Iako oba izraza zvuče slično, postoji pravilo koje određuje koja je verzija točna.
Točan oblik je “bit će”. Riječ “biti” u budućem vremenu gubi završno “i” jer se koristi pomoćni glagol “će”. Stoga se nikad ne piše “biti će”.
Ako vas zanima zašto je to tako i kako se ovo pravilo primjenjuje u drugim sličnim situacijama, nastavite čitati.
Ispravno korištenje
U hrvatskom jeziku, “bit će” je jedini ispravan oblik za izražavanje budućeg vremena glagola “biti”. Mnogi pogrešno pišu “biti će”, ali pravilo je jasno: pomoćni glagol “će” uvijek dolazi iza osnovnog oblika glagola, bez završnog “i”. Primjerice, rečenica “Sutra će biti sunčano” je točna, dok “Sutra će biti će sunčano” nema smisla. Zašto ljudi i dalje griješe? Možda zbog sličnosti s drugim glagolima ili jednostavno zbog navike. No, pravopis nema milosti – “bit će” je jedini prihvatljiv oblik.
Primjeri pravilne upotrebe
U hrvatskom jeziku, bit će je jedini ispravan oblik za izražavanje budućeg vremena glagola biti. Pogrešno korištenje biti će često se javlja zbog sličnosti s drugim glagolima ili jednostavno zbog navike. No, pravopis nema milosti – bit će je oblik koji se uvijek koristi. Evo nekoliko primjera kako ga pravilno upotrijebiti:
- Bit će pet godina od našeg vjenčanja u rujnu.
- Ako ne riješimo ovo odmah, bit će problema.
- Ne brini, bit će sve u redu kad se situacija smiri.
- Bit će ovo dobra priča za pričati unucima.
Zašto ljudi i dalje griješe? Možda zbog toga što biti zvuči prirodnije u infinitivu, ali u budućem vremenu gubi završno i. Pravilo je jednostavno: koristi bit će i nikad biti će. Tko bi inače platio cijenu za takvu grešku?
Značenje i definicija
Futur prvi u hrvatskom jeziku tvori se kombinacijom nenaglašenog prezenta glagola “htjeti” (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva drugog glagola. Kod glagola “biti”, infinitiv završava na “-ti”, što znači da se u budućem vremenu koristi oblik bit će. Ovo pravilo nema iznimke, bez obzira na to koliko ljudi inzistiraju na pogrešnom obliku biti će.
Primjeri pravilne upotrebe uključuju rečenice poput “Bit će pet godina od našeg vjenčanja” ili “Bit će problema ako ne riješimo ovo odmah”. Pravilo je jednostavno: infinitiv “biti” gubi završno “i” kada se koristi s “će”. Iako mnogi griješe zbog prirodnog zvučanja infinitiva, pravopis ne pravi kompromise.
Zašto se onda ljudi i dalje zbunjuju? Možda zbog sličnosti s drugim glagolima ili jednostavno zbog navike. No, pravilo je jasno: bit će je jedini ispravan oblik. Tko bi rekao da tako jednostavna stvar može izazvati toliko zabune?